Umirovljenicu iz Pule žele premjestiti iz stana kojeg je dobila na doživotno korištenje u starački dom

75-godišnja Puljanka Božica Bešir već 30 godina živi u dodijeljenom stanu u stambenoj jedinici Depadanse Doma umirovljenika “Alfredo Štiglić”. Sada ju žele smjestiti u jednu sobu u domu za starije, a umirovljenica poručuje: “Ne idem tamo dok sam živa!”.

Umirovljenica Božica Bešir iz Pule već 30 godina živi u dodijeljenom stanu u Mažuranićevoj 10, u stambenoj jedinici Depadanse Doma umirovljenika “Alfredo Štiglić”, piše glasistre.hr.

Stan joj je dodijeljen 1989. godine na temeljem tadašnjeg Zakona o socijalnoj zaštiti i to na neodređeno vrijeme. Svoja 34 kvadrata održava, redovito plaća režije i najam i smatra kako nije prekršila niti jednu odredbu ugovora da bi je mogli izbaciti.

“Tjeraju me iz mog stana već dvije godine, otkako mi je suprug preminuo. Nemam gdje, ali neću u sobicu koju mi nude. Stara sam i nemam škole, ali neću se dati maltretirati. Sposobna sam živjeti kako želim. Neka me puste na miru i neka prestanu biti bezobrazni prema meni”, ispričala je umirovljenica novinarima Glasa Istre.

Digla kredit od 4.000 kuna kako bi platila tuđe režije

U stanu ima dnevni boravak koji je ujedno i spavaća soba, malu kuhinju i kupaonicu. Dok suprug nije preminuo skrbila je o njemu jer je bio nepokretan, a danas živi samo sa svojom mačkom. Kada joj je suprug preminuo, Dom joj je predložio da se preseli u sobu u drugoj zgradi doma za starije koji ima tri lokacije.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

“Nisam htjela, nudili su mi samo krevet, niti sobu u kojoj bih bila sama. Rekla sam im da ne idem u Dom dok sam živa, ali oni su nastavili raditi pritisak. Provalili su mi u šupu i izbacali stvari, poslali čak i svećenika da me nagovara. Jednom mije socijalna radnica u Štigliću rekla da ću, ako ne odem u Dom, završiti tamo gdje su beskućnici”, kazala je Božica novinarima Glasa Istre.

Jedan odvjetnik ju je pristao besplatno zastupati, a nakon što ga je angažirala neko vrijeme nije imala probleme s nagovaranjem. Sada su se ponovno aktivirali s istom idejom – žele ju smjestiti u Dom, a sa stanom – tko zna.

Prije pet godina sa suprugom je preseljena na treći kat na istoj lokaciji, a nakon njegove smrti vratila se u spomenuti stan od 34 kvadrata. Tvrdi da je prostor tada koristila jedna udruga umirovljenika i da je ostao dug od 1.900 kuna za struju koji je morala podmiriti. S mirovinom od 1.600 to nije bilo moguće, pa je digla kredit od 4.000 kuna koji uredno vraća.

Dom: “Radi se o dugo planiranom projektu rekonstrukcije i adaptacije objekta”

Iz Doma pak poručuju da se radi o projektu Istarske županije za rekonstrukciju i adaptaciju objekta Depadanse koji bi proširili kapacitete za 30 novih korisnika koji boluju od Alzheimera. Evo kako je sve to komentirala ravnateljica Doma Vesna Grubišić Juhas:

“Za tu je namjenu potrebno osigurati velika financijska sredstva, oko 10 milijuna kuna. Svi razgovori s gospođom Bešir provedeni su u pripremi projekta, a kako smo imali slobodnu jednokrevetnu sobu, koja je po svojoj funkcionalnosti kao mali apartman – ponudili smo joj jer je rijedak slučaj da je takva soba slobodna. Ona to nije prihvatili i mi je nipošto nismo tjerali van iz stana, niti hoćemo”, kazala je ravnateljica Grubišić-Juhas.

Nakon rekonstrukcije, umirovljenicu bi vratili u njen stan, ali sve bi tada bilo drugačije – kat bi se osmislio kao jedinstvena cjelina koja bi imala zajednički dnevni boravak i kuhinju, pod nadzorom djelatnika. Umirovljenica bi tada dobila tek sobu s kupaonicom.

“Žao mi je što se uznemirila. Sve ponuđeno bilo je u dobroj namjeri”, kazala je ravnateljica doma.

Ravnateljica također tvrdi kako gospođu Bešir nitko neće ni na što siliti i nada se da će radove moći izvesti bez da moraju seliti umirovljenicu. Dodala je kako je s druge dvije stanarke u sličnoj situaciji postignut dogovor, a da se Bešir kategorički protivi tom obliku zamjene. A na optužbe da su gospođi Bešir izbacili stvari iz šupe odgovara da uz stan nije predviđeno korištenje tzv. atomskog skloništa.

A što se tiče neplaćenih računa za struju:

“Prilikom svakog preseljenja korisnica je potpisala zapisnik, svaki puta su očitana brojila struje i vodomjeri na što ona nije imala nikakvih primjedbi”, kazala je ravnateljica.