Umirovljenicima je od svih troškova najvažnije podmiriti račune. To je prvo, kako su nam rekli, a onda što ostane. S niskim mirovinama mnogima od njih nakon plaćanja računa ne ostane mnogo tako da im nije lako. Umirovljenici koje smo sreli u šetnji Dolcem rekli su nam da im je plaćanje računa bitno, ali i da ponekad ne plaćaju na vrijeme.
Umirovljenica Đurđa o plaćanju računa | Foto: Mirovina.hr
Većina umirovljenika sve račune voli platiti do datuma dospijeća. Zbog malih mirovina nije lako, ali to je prvo što se u mjesecu mora ‘riješiti’. Nekoliko umirovljenika koje smo sreli na zagrebačkoj tržnici Dolac s nama je podijelilo koliko im je plaćanje računa na vrijeme bitno, a evo što su nam rekli.
‘To je prvo, a onda što ti ostane’
– Redovno! To je prvo, a onda što ti ostane. Taman toliko imam da mogu pokriti sve račune. Ne volim ostati jedan mjesec dužan, a onda imaš drugi mjesec duplo. Makar svi vele, i oni koji imaju milijune, da im je premalo. Oko mene penzionera znam koji imaju po 350 eura penziju. Ja sam nekad kao gastarbajter 70-ih godina odlazio u Njemačku i sad, ta mirovina koju dobivam za tih šest godina skoro je jednaka ovoj za koju sam tu radio 35 godina, kazao nam je umirovljenik Davor.
Umirovljenica Katarina rekla nam je da ponekad plaća na vrijeme, ponekad ne. Mora gledati računicu kako živjeti da bi mogla platiti račune, ali nije lako, kako nam je rekla. Štedjeti se ne može, ali od toga što ima, ako može, voli pomoći drugima, kako je istaknula.
‘Prvo idu računi, a onda dalje sve’
Umirovljenik Stjepan rekao nam je da nisu tako veliki računi, treba se znati posložiti. Mirovina mu je nešto malo iznad prosjeka, kako nam je rekao, pa mu je stoga s te strane malo lakše. Poznato je da mnogi umirovljenici imaju mjesečna primanja ispod prosjeka pa iz mjeseca u mjesec ‘spajaju kraj s krajem’. Starosne mirovine u Hrvatskoj iznose od 329 do 939 eura, o čemu smo pisali ovdje.
– Prvo idu računi, a onda dalje sve. Čovjek uštedi na nekim drugim stvarima koje nisu toliko bitne. Muž i ja zajedno živimo i tak’, dvije penzije ipak jesu male, ali živi se. Jesti se mora, živjeti se mora. Gledamo gdje su akcije i tako, rekla nam je gospođa Đurđa.
Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.
