Studenti u Nizozemskoj mogu besplatno živjeti u domovima za starije, ali postoji jedan uvjet
U modernom društvu i stariji i mlađi ljudi sve češće se zatvaraju u zajednice s kojima dijele najviše sličnosti. Mladi se druže s mladima i imaju slična iskustva u odrastanju, dok je starijima odgovara društvo njihovih godina – jer dijele slična životna iskustva. To je u neku ruku i normalno, ali moglo bi dovesti do međugeneracijskog sukoba.
Foto: 19-godišnji Jurriën pokazuje svijet Facebooka 85-godišnjem Antonu Youtube screenshot
Starenje stanovništva će samo dodatno povećati jaz između starijih i mlađih ljudi. Ne postoji neko savršeno rješenje kako bi se taj problem uopće riješio. Ne može država na silu regulirati kako će se mlađi odnositi prema starijima (ili obratno), te su navike dio odgoja, a opet uvelike oblikuju odnose između generacija. Ipak su različite populacije u neku ruku i konkurenti – ako umirovljenici žele da država poveća mirovine, to znači da se “na drugoj strani” nekome mora nešto oduzeti.
Studenti starijima mijenjaju živote na bolje
U Nizozemskoj su, kako bi se založili za međugeneracijsku solidarnost, uveli odličan program za studente. Njima će vlada osigurati rentu u nekom od domova za starije, ali ništa nije besplatno. Zauzvrat, studenti bi 30 sati mjesečno morali provoditi s umirovljenicima u domovima i družiti se.
Program je započeo 2012. godine i zasad pokazuje odlične uspjehe. Najveća mana mu je, naravno, kapacitet domova za starije koji ne mogu tako lako prihvatiti tisuće i tisuće studenata. Ali nešto se radi i čini se da ide u dobrom smjeru.
Zahvaljujući programu, u nizozemskim domovima za starije nije neobičan prizor vidjeti nekoliko mladih u domovima za starije koji se redovito druže sa 80-godišnjacima i 90-godišnjacima. Nekad samo pričaju, a nekad ih uče novim tehnoogijama – kako poslati e-mail, kako koristiti društvene mreže i kako “preko Skypea” nazvati unuka u Australiji.
Iza programa krije se istraživanje koje pokazuje kako većini starijih godi mlađe društvo. Ono pomaže u smanjivanju usamljenosti i društvene isključenosti – a ti čimbenici imaju i stvarne, opipljive učinke – ne samo da im poboljšava mentalno stanje, nego im produžuje očekivanu životnu dob!
Spajanje ugodnog s korisnim
Ne trebamo miješati usamljenost s društvenom isključenošću – ovo potonje je kompleksan problem umirovljenika koji imaju osjećaj kao da čitav svijet za njih ne mari i da se sve odvija oko njih, a oni su puki promatrači. Možete li samo zamisliti kako im se životi promijene kada, npr. entuzijastični studenti koji studiraju književnost ili film dođu u njihove domove i dijele s njima ono što su naučili?
S druge strane, mlađi ljudi koji sudjeluju u programu nakon nekoliko mjeseci kažu da “bolje razumiju” i da se “bolje povezuju” sa starijim generacijama. Neki od njih i nakon završetka fakulteta dolaze posjetiti stare prijatelje ili pak volontirati u domovima za starije.
Puno toga se može reći o društvu gledajući kako ono tretira najranjivije skupine u njemu – posebice starijih ljudi. Sve više sveučilišta i fakulteta nudi programe namjenjene starijim ljudima. To nisu ustanove koje su stvorene radi isključivo mladih ljudi, one mogu puno pomoći i na drugom dobnom spektru populacije.
U Nizozemskoj su prepoznali kako je sutdentsko tijelo jedan od najvažnijih vrijednosti nekog sveučilišta. Njihov entuzijazam, energija i želja mogu se iskoristiti kako bi promijenili ili pomogli sa situacijom starijih ljudi u njihovim lokalnim zajednicama.
