Stariji ljudi koji žive s djecom se osjećaju usamljeno kao i oni koji žive sami
Mislite li da su samoća i osjećaj društvene isključenosti rezervirani za umirovljenike koji žive sami u zabačenim mjestima? Novo istraživanje kaže da je taj problem o kojem društvo ne voli pričati prisutan čak i kada baka i djed žive s obitelji vlastite djece.
Foto: Unsplash
Samo zato što su okruženi ljudima, ne znači da se ne osjećaju usamljeno i izolirano od društva, otkrivaju rezultati novog istraživanja. Društvo nije pronašlo recept za staračku usamljenost, iako se radi o stanju koje dokazano štetno djeluje na ljudsko zdravlje.
Žive s obitelji, a osjećaju se da se nikome ne mogu obratiti
Od 1021 starijih ispitanika iz istraživanja, 804 ih je živjelo s obitelji, 70 kod rodbine ili prijatelja, a 147 ispitanika su živjeli sami, piše straitstimes.com. Više od polovice onih koji su živjeli s obitelji su priznali da se osjećaju odsječenima od društva i da nemaju nikoga komu se mogu obratiti za pomoć. Glavni autor studije prof. Koh Woon Puay zaključuje kako većina društveno isključenih umirovljenika zapravo živi sa svojim obiteljima, a ne sami.
Manjak društvenog, emocionalnog i fizičkog kontakta s drugima je najuže povezan s razvijanjem za starije iznimno štetne vrste samoće. Istraživanje je definiralo društvenu isključenost kod starijih ako su završili u najgorih 10 posto onoga što oni sami smatraju društvenom potporom što otprilike odgovara onima koji provode manje od sat vremena tjedno s ljudima izvan njihove obitelji. Zaključuju da je tek 6 posto starijih u ozbiljnoj socijalnoj isključenost i da je problem dvostruko vjerojatniji kod muškaraca nego kod žena.
No, ne može samo životni smještaj i činjenica s kime živite biti od najveće važnosti. Kod razvijanja osjećaja samoće bitni su i faktori poput razine obrazovanja, procjena zdravstvenog stanja, depresija i fizička ograničenja (poput nepokretnosti) zbog kojih je pojedincima teže voditi društveno ispunjen život.
Nije htio biti teret svojoj obitelji
Autorica istraživanja Madam Crystal Tan na predstavljanju istraživanja spomenula je jednog starijeg gospodina koji se, nakon što je doživio moždani udar, prestao družiti s prijateljima i općenito ga je bilo strah napustiti kuću:
“Bilo ga je strah da će pasti i da će samo izazvati nevolju za svoju obitelj. Zbog toga je stalno bio u kući i gledao televiziju”, kazala je Tan.
Usamljenost će zbog starenja populacije postati problem koji neće biti tako jednostavno ignorirati. Autori istraživanja se zalažu da šire društvo mora već sada intervenirati i pomoći starijima da žive bolje – preporuke su ohrabrivanje osobne produktivnosti, učenje novih stvari i stvaranje što više prilika za druženje za starije.
