Slovenci imaju zakon o dugotrajnoj skrbi: Poticaj je bio alarm s terena, a evo kako je u Hrvatskoj
Nedostatak radne snage problem je Hrvatske i mnogih europskih zemalja, a to je posebno vidljivo u branši njegovatelja i medicinskih djelatnika kojih je zbog starenja stanovništva potrebno sve više. Slovenija se kao i Hrvatska, suočava s ‘odljevom skrbi’, ali susjedna je zemlja naprednija zbog donošenja zakona o dugotrajnoj skrbi. U ponedjeljak je na konferenciji Hrvatske udruge poslodavaca predstavljeno istraživanje o ulozi imigracije u rješavanju manjka radne snage u dugotrajnoj skrbi u kojemu se govori o stanju u Hrvatskoj.
Istraživanje o dugotrajnoj skrbi | Foto: Mirovina.hr
Nedostatak radne snage problem je Hrvatske i mnogih europskih zemalja, a to je vidljivo u branši njegovatelja i medicinskih djelatnika kojih je zbog starenja stanovništva potrebno sve više, o čemu smo pisali ovdje. Hrvatska i Slovenija suočavaju se s ‘odljevom skrbi’, ali istovremeno mogu biti privlačne medicinskim sestrama i njegovateljicama iz drugih zemalja. O svemu se govorilo u ponedjeljak na konferenciji Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) ‘Tko će brinuti za naše starije?’.
‘Poticaj je bio alarm s terena, od obitelji i starijih’
Sada je već druga godina otkada je na snagu stupio zakon o dugotrajnoj skrbi u Sloveniji. Jedan od najvećih problema je nedostatak osoblja. Inače, Slovenija ima ukupno 22 posto osoba koje su starije od 65 godina, obitelj je glavni oslonac za brigu o starijima, ali to nije održivo. Imaju jedan od najvećih udjela zaposlenih žena na puno radne vrijeme u ovoj struci u Europi. U Sloveniji institucionalnu skrb ukupno 30 posto plaća zdravstvo, a 70 posto sami korisnici, što je veoma skupo, kako je istaknula sociologinja i istraživačica u Mirovnome institutu – Institutu za suvremene društvene i političke studije u Ljubljani Majda Hrženjak.
– Slovenija je donijela zakon o dugotrajnoj skrbi za starije u kojoj je također trebalo više od 20 godina pripreme. Tijekom 20 godina u Sloveniji bio je politički dogovor da se to treba riješiti jer je bez zakona neodrživo. Naravno da i danas dolazi do poteškoća i zastoja, ali trenutno su političari u tome baš ustrajni i dobro rade. Najviše poteškoća bilo je vezano uz financiranje zbog uvođenja novog doprinosa jer moramo brinuti o tome da postoje resursi. Nije dovoljna samo radna snaga i raznolikost usluga nego se to mora i platiti, rekla je Hrženjak.
Umirovljenička populacija na izdvajanje još jednog dijela doprinosa za ove usluge reagirala je tako da se uopće nisu bunili, osim poslodavaca. Poticaj za donošenjem zakona o dugotrajnoj skrbi u Sloveniji je dolazio iz svakodnevnog života i praksi na terenu. Dakle, alarm je dolazio s terena, iz obitelji, od starijih osoba, kako je objasnila sociologinja.
Imigracija bi mogla postati neizbježna
Slovenski sustav dugotrajne skrbi uključuje poseban doprinos, proširenje spektra usluga i potrebu za dodatnim ljudskim resursima. Država pokušava odgovoriti na kadrovsku krizu stipendiranjem, digitalizacijom, uključivanjem volontera i posebnim integracijskim programima za migrantske radnice. Navedene mjere ne rješavaju ključne strukturne probleme sektora, a neki od problema su niske plaće i neadekvatne radne standarde, uključujući broj zaposlenih i vremenske normative, zbog kojih rad u sustavu skrbi i dalje ostaje zahtjevan i nedovoljno cijenjen. SDP-ov Član Odbora za zdravstvo i socijalnu politiku Hrvatskog sabora Mišo Krstičević na tu je temu istaknuo kako je radnicima u Hrvatskoj bitna dobra plaća i fer odnos na poslu te da zbog nedostatka toga posao njegovatelja odlaze raditi u inozemstvo ili se za njega ni ne odlučuju.
Viša znanstvena suradnica Marijana Bađun s Instituta za javne financije predstavila je na HUP-ovoj konferenciji rezultate kvalitativnog istraživanja u kojemu je intervjuirala stručnjake iz znanstvene zajednice, nevladinih organizacija, nadležnoga ministarstva, strukovnih udruga, domova za starije osobe te Grada Zagreba o potencijalnoj ulozi imigracije u rješavanju manjka radne snage u dugotrajnoj skrbi u Hrvatskoj. Među ispitanicima postojao je visok konsenzus o tome da će imigracija postati neizbježna iako bi poželjnije rješenje bilo smanjenje emigracije medicinskih sestara iz Hrvatske.
‘Što je nekada radilo deset ljudi, sada odradi četvero’
Ispitanici su istaknuli da bi Hrvatska stranim radnicima trebala omogućiti profesionalno usavršavanje, kvalitetno učenje jezika te dobru integraciju u društvo, a postupak priznavanja kvalifikacija trebao bi biti kraći i jeftiniji. Naglasili su da bi plaće u dugotrajnoj skrbi trebale biti veće, radni uvjeti bolji, te stanovanje cjenovno dostupnije. Nekoliko je ispitanika izrazilo zabrinutost zbog mogućih negativnih stavova korisnika skrbi prema stranim radnicima, a često se navodilo i mišljenje da bi Hrvatska mogla biti samo ‘prolazna postaja’ na putu prema bogatijim zemljama. S obzirom na to da Hrvatska nema migracijsku strategiju, Vlada bi je hitno trebala donijeti, kako je navedeno u istraživanju.
– Po noći sam ja sama sestra i jedna je njegovateljica. Na meni je tih 80, stacionar plus stambeni dio. Dakle, nekad da se desi da pozvoni njih pet, padne i ti ne znaš gdje bi prije. Od hitne, pa te na hitnoj pita jeste li izmjerili ovo, jeste ono, pa ne stignem svima sve. Pa ti je to tako da te baš opterećuje, kazala je jedna osoba u istraživanju, dok je druga navela da ono što je nekada radilo deset ili 12 ljudi sada odradi četvero ili petero.
Istarska županija nije čekala odluku države već je u vezi ovoga pitanja sama poduzela korake kako bi privukla radnu snagu u ovaj posao. Moguća rješenja Istarske županije su sufinanciranje troška stanovanja s do 300 eura mjesečno, kao i jednokratna naknada za kupnju prvog stana ili kuće u iznosu 20.000 eura, za deset osoba. Zatim, navode godišnji financijski bonus vjernosti poslodavcu od 600 ili 1.200 eura ovisno o radnom stažu, jednokratni financijski bonus dobrodošlice od 2.000 do 6.000 eura te karticu pogodnostu, recimo besplatni vrtić u istarskom mjestu Buje.
Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.
