Pričali smo s umirovljenicima o korizmi: Ma kakvo odricanje? Odričemo se stalno!

Jasmina Grgurić
6. ožujka 2019.
Novosti
A- A+

Pepelnica. Prvi dan korizme. Umirovljenici su na tržnici, ali za finiju ribu se nema. Tek možda srdelice i malo blitve ili špinata. Šparaju, važu, odmjeravaju… Trgovci im nude bogatije hrpice ako pristanu dati pet kuna. S obzirom na dob, post ih ne obvezuje, ali nemrs da. Pitali smo ih stoga čega će se odreći, a da već nisu, u ovoj korizmi.

Foto: Mirovina.hr

„Uključena sam u razne akcije, pomažem gdje god mogu, ali kada gledate općenito život nas umirovljenika, mi se odričemo kroz cijelu godinu od puno stvari. Mirovine nisu kakve bi trebale biti. Korizma za mene ima značenje u duhovnom smislu, kao vjernici, ali ne po pitanju odricanja, jer se nemamo čega odreći”- kaže 71-godišnja Vlasta Haralović koju smo sreli u povratku s tržnice.

Njezina 65-godišnja “prija” Višnja dodaje da također ima malenu mirovinu i da se ne odriče ničega. Zadovoljstvo, kaže, pronalazi u mnogim drugim  stvarima, troje unučadi, dobroj kćeri i dobrom zetu.

Nismo obvezni na post, ali ne budemo umrli od njega

„Ma kakvo odricanje? Pitao sam jednom župnika i objasnio mi je da mi stari to ne moramo, a i poznato je da se nemamo čega odreći” – dobacuje nam i Ivan Teči (79).

Svoje viđenje korizme dala nam je 78-godišnja Ljerka.

„Nije hrana ono osnovno čega se treba odricati. Tako gledam i kod sebe. Zna se da se danas jede riba, skromno, ali ovo drugo će biti posno. Znam da mi stariji nismo obvezni na to, ali ne budemo od toga umrli. Neke navike vučemo iz mladih dana i zašto ih ne zadržati, pogotovo ako je čovjek koliko-toliko pri zdravlju” – kaže umirovljenica Ljerka.

Četiri stvari koje možda niste znali o korizmi, a tiču se i starijih od 60

Ivanka (68) kaže da se odričemo stalno, a 84-godišnja Manda da je ručala ribu u domu umirovljenika u kojem je smještena, ali da se nema čega odricati, jer joj za sobu nedostaje tisuću kuna koje plaća sin. Na plac se danas uputila kako bi si “podebljala” posni jelovnik salatom i voćem. Kod kuće je, dodaje, slavila i svetke i petke, pazila na post i kuhala.

„U korizmi sam već godinu dana. Morala sam zbog kila na dijetu pa mi to dođe kao post, a ni mirovina nije takva da si možeš ne znam što sad priuštiti. Umirovljenici se prisilno odriču. Što ćete s 1.500 kuna, i godinama tako?” – pita 62-godišnja Mirta. 

Znamo sve o korizmi, kao i to da nam traje cijelu godinu

Na temu korizme i posta ostavili ste i svoje komentare na našoj Facebook stranici, pri čemu izdvajamo onaj s najviše vaših reakcija:

“Hrvatski umirovljenici sve znadu o korizmi, kao i to da im traje cijelu godinu. Hrvatski umirovljenici ne ulaze niti u onaj prosjek velike potrošnje za Božić i Uskrs. Hrvatski umirovljenici su uz sve nedaće proživjeli i legalizaciju kuća – neki dani namet, a da rješenje o legalizaciji čekaju godinama, hrvatski umirovljenici su hrvatska bijeda i sramota. Uz svu bijedu mirovine, usprkos plaćanju svega i svačega, pa i dopunskog, mora nadoplaćivati lijekove (osobno 284 kn mjesečno). Porez na lijekove je smanjen – konačna cijena lijeka veća. Ljudi trpe i šute. Možda bi nam bilo rješenje da pečemo rakiju, onda odeš u zatvor, lijepo imaš obrok, plaćene režije, i tako manje više svi živimo kao da smo u zatvoru.

Da li će me netko od vas popljuvati ako kažem da bi se prije nas svi svećenici morali držati korizme? Možda manje luksuznog života, prigovaranja malim davanjima, blještavila, malo više skromnosti i pažljivog slušanja našeg Pape Franje.

Tužna sam, ljuta sam, destruktivna sam. Zar baš sve mora biti naopako i dokle? Naša nacija postaju zombiji koji se klimajući pokušavaju izgubiti u masi jada i nepravde” – napisala je gospođa Katica.

 

Povezani tekstovi
Popularno
Komentari

Komentiraj