Nasilje naše svagdašnje: Starije osobe često su žrtve svojih bližnjih, ali i dalje nemaju povjerenja u institucije

Nasilje nad starijim osobama tema je o kojoj se ne govori puno. Iz godine u godinu rezultati istraživanja pokazuju kako su starije osobe sve više žrtve nasilja, ali i da ga u jako maloj mjeri prijavljuju. O uzrocima takvog ponašanja i nepovjerenju u institucije razgovarali smo s pučkom pravobraniteljicom Tenom Šimonović Einwalter.

Dok se o malim mirovinama, manjku domskih kapaciteta i socijalnih usluga općenito puno češće govori kao važnim problemima koji utječu na starije osobe, nekako ‘ispod radara’ ostaje nasilje. Kad su u pitanju starije osobe, ono je posebno osjetljiva tema.

Zakonski propisi raspoznaju tjelesno, psihološko, spolno i ekonomsko nasilje, ali kao posebna stavka je navedeno i zanemarivanje starijih osoba. Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter komentirala je u podcastu Mirovina.hr podatke iz vlastitog izvješća u kojem stoji da se broj slučajeva nasilja nad starijim osobama prošle godine povećao na 834. Godinu ranije takvih je slučajeva bilo 314.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Razmjeri nasilja ostaju nepoznati

Pravobraniteljica ističe kako je zapravo riječ samo o povećanju broja prijavljenih slučajeva nasilja, dok se stvaran broj slučajeva u kojima su starije osobe bile žrtve bilo kojeg oblika nasilja – ne zna. Porazan je podatak i da svaka 13. ili 14. žrtva nasilja starije dobi prijavi nasilje policiji ili osobi od povjerenja.

– Voljela bih da vjeruju i nama i policiji i pravosuđu, i da onaj kojem se ne vjeruje bude onaj koji je nasilnik. Nama kad se obraćaju starije osobe koje govore o nasilju, neke od njih već jesu kontaktirali policiju, neke su kontaktirale Centar za socijalni rad, neke nekog trećeg, neke se prvo obraćaju nama. Teško mi je reći vjeruju li više policiji ili nama. Svakako je policija ta koja mora prva doći na lice mjesta kad govorimo o onim oblicima nasilja koji su doista ugrožavajući za starije osobe, za njihov život i zdravlje, poručila je Šimonović Einwalter.

Nepovjerenje u institucije

No, u najnovijem istraživanju u sklopu kampanje ‘NeVidljive’ je 19,3 posto od 1.630 ispitanika starijih od 60 godina priznalo da je doživjelo neki oblik nasilja. Još je poraznije da je nasilje prijavilo samo dva posto ispitanika. Uzroci prije svega leže u nepovjerenju u institucije. Čak 42,1 posto ispitanih je priznalo da ne vjeruju da bi prijavljivanje nasilja išta promijenilo, dok njih 14 posto ne vjeruje institucijama države.

– Ovo istraživanje je zapravo jedan novi, dramatični vapaj za pomoć cijelog društva, svih institucija, pogotovo nas koji se time bavimo, onima koji su žrtve nasilja u obitelji. Meni je najdramatičnije i to koliko ljudi za potrebe istraživanja kaže da su bili žrtve nasilja, a s druge strane nije to prijavilo, zato što ne vjeruju da će se išta promijeniti i ne vjeruju institucijama. To je apsolutno poražavajuće za institucije koje tu postupaju, rekla je pravobraniteljica te otkrila da su pripremili edukacije za policajce i socijalne radnike te pozvali liječnike da također reagiraju kad vide posljedice nasilja.

Zarobljeni u četiri zida

Još je porazniji podatak da su 60 posto nasilja počinili članovi obitelji, bilo da je riječ o bračnim partnerima ili djeci. Pravobraniteljica je ponovno istaknula kako nasilje najčešće ne čini netko treći, već osobe koje žrtve vole, trebaju ih, vjeruju im… Unatoč tome, želja joj je osvijestiti žrtve da prijavljuju počinitelje bez obzira na njihove međusobne odnose.

– Mislim da je to nužno, pogotovo kad govorimo o starijima koji većinu vremena provode u svojoj kući, neki od njih pritom i ne mogu sami nigdje drugdje, nego su zatvoreni sa svojim nasilnikom u ta četiri zida. To je prestrašno. Dakle, evidentno je da tu moramo imati bolji odgovor kao društvo. Ima nekih stvari koje se itekako mogu naučiti iz pojava partnerskog nasilja, a to je ono pitanje tko ostaje u domu? Ostaje li u domu žrtva ili nasilnik? Hoćemo li sada izmještati žrtve i stavljati ih u sigurne kuće? Ima li sigurnih kuća dovoljno? Jesu li prilagođene za starije ili nisu? Ili ćemo zapravo izdvajati nasilnike?

Još jedna stvar koja mi se čini da je jako bitna ovdje. Prečesto vidim u tim predmetima kad policija dođe na lice mjesta, da se to nasilje tretira kao jedna konkretna okolnost, neki događaj koji se sada dogodio. Zapravo je puno češće riječ o jednoj kontinuiranoj priči i kontinuiranom odnosu koji u jednom trenu eskalira, onda se situacija opet smiri do neke situacije kad opet eskalira i zapravo je potrebno takve obiteljske dinamike, koje su vrlo složene, gledati duže, smatra pravobraniteljica.

Što je još pučka pravobraniteljica rekla na ovu temu i o čemu smo još razgovarali povodom Međunarodnog dana starijih osoba možete pročitati ovdje ili pogledati u videu ispod teksta.