Najukusniji božićni kolači iz kalupa i modlica naših baka

Jasmina Grgurić Zanze
20. prosinca 2017.
Novosti
A- A+

Božić kuca na vrata, a prvi kolačići već se marljivo pripremaju. Kraljice kuhinja u blagdanskom razdoblju nedvojbeno su naše majke i bake, čije su tradicionalne recepture zaslužne za magiju mirisa i okusa. Koliko čarolija slastica može biti snažna opisao je i Marcel Proust u svom poznatom književnom djelu „U potrazi za izgubljenim vremenom“. I mi smo se prisjetili omiljenih starinskih božićnih kolača koji nas vraćaju u djetinjstvo, a donosimo vam i posebne sastojke za licitarske medenjake.

Vanilin kiflice (izvor: Pixabay)

Tjedan uoči Božića prelistavamo stare bilježnice s receptima, skidamo prašinu s modlica, krećemo s nabavkom sastojaka i rade se prvi božićni kolači. Posegnut ćemo pritom i u naše smočnice po orahe, džemove, med, rum, začine i osušene korice voća za naše slastice čiji će mirisi i okusi dati onu završnu draž okićenim domovima. Neki su limene kutije već napunili suhim kolačićima, skrivajući ih od svojih najmilijih kako ne bi sve pojeli. Ipak, malo što je slađe od krađe prvih medenjaka tijekom hladnih zimskih večeri.

Tajne u obiteljskim bilježnicama

Dragocjene recepte sa slatkim tajnama koje čine onu presudnu razliku, dajući posebnu mekoću ili prhkost, gospođe su nekada razmjenjivale na kavama i krasopisom prepisivale u privatne kuharice. Do najboljih receptura dolazilo se putem obiteljskog nasljeđa, narodne predaje i poznanstava. Danas vrijede ponešto drugačija pravila. Recepti za kolače zahvaljujući Internetu dostupniji su, brojniji i moderniji. Isprobavaju se često „na slijepo“, mnogi od njih ljepši su nego što su fini, djeluju pomalo umjetno i nemaju onu staru dušu. Upravo ona najviše nedostaje pa ne čudi da će se mnogi i ove godine odlučiti za dobre, stare, prokušane kombinacije naših baka. Mi smo se prisjetili najdražih, mnoge ćemo i sami spraviti, a tu su i sastojci za savršene licitarske medenjake koji se tope u ustima.

Božićni keksići

 

Medenjaci nas zimi opijaju mirisnim začinima, a nastali su još u 12. stoljeću u njemačkim i austrijskim samostanskim kuhinjama, gdje se pripremaju i danas. Licitarska tradicija nastala je ipak nešto kasnije te se pretvorila u unosan obrt, a licitarska srca postala su simbol ljubavi. Ove zamamne kuglice možete ukrasiti čokoladnim preljevom, a izvorno medenjaci su se valjali u „snijeg“ ili ukrašavali orahom.

Vanilin kiflice možda nisu najatraktivniji kolač, ali mnogi će se složiti kako bez njih nema pladnja s božićnim kolačima, a za njih se recepti prenose iz generacije u generaciju. Ipak nisu naše, nego su nastale u Austriji krajem 19. stoljeća, nakon što je sintetiziran spoj vanilin.

Krancle, linzeri ili vanilin vjenčići prhki su, u ustima topivi domaći keksi spojeni s pekmezom i prepoznatljivi po rupi u sredini. Ime su dobili po originalnoj austrijskoj Linzer torti zbog identičnih sastojaka. Za ove bezvremenske kekse najčešće se koriste modlice, a najfinije su s domaćom marmeladom.

Medvjeđe šape također su jedna od onih retro slastica koje mogu dugo stajati, jer s vremenom otpuštaju i postaju sve mekše i ukusnije, zbog čega su ih mnoge domaćice već pripremile i sakrile od znatiželjnih ukućana. U ovaj rustikalni kolač naših baka najčešće se dodaju orasi koji im daju karakterističan okus.

Išleri, kotačići spojeni slasnom kremom i preliveni čokoladnom glazurom pravi su božićni klasik, a povezuju se s pričom o davnoj ljubavi carice Sissi i cara Franje Josipa.

Klasici za svaku prigodu

Orehnjača je tradicionalna slastica koja se priprema od dizanog tijesta, smatra se da ipak nije izvorno Hrvatska, a recepture se ponešto razlikuju od jednog do drugog kraja. Ovaj kolač neizostavan je dio svakog svečanog stola, a gotovo da nema ništa ljepše nego ujutro pojesti koji komad sa šalicom svježeg mlijeka. Umjesto oraha, za nadjev se često koriste i mak i rogač.

Juliška šnite ili Julkina pita mnogima je omiljeni kolač iz djetinjstva koji se i danas rado nađe na blagdanskim stolovima. Jednostavna je to i ukusna slastica koja se pripremala najčešće u nedostatku luksuznijih sastojaka, a u nju se često dodavala svinjska mast.

Londoner se svrstava u niz starinskih kolača za pamćenje i gotovo da nema bakine bilježnice u kojoj se ne nalazi. Ove slatke zalogajčiće u obliku prkih prutića nazivaju još i Londonerice te prema obliku Londoner prutići ili ploške. Nemoguće im je odoljeti dok su još topli, a čitava draž vrti se oko jaja, pekmeza i oraha.

Rum kuglice ili bombice, osim što su jako ukusne, jednostavne su i za pripremu pa su stoga često izbor za izradu prvog kolača, jer vam za njega ne treba ni posebna slastičarska vještina, a ono najvažnije – ni pećnica.

Salenjaci su originalni slavonski kolači koji se pune pekmezom, makom ili orasima, a oni izvorni prave se od svinjskog sala koje se melje. Nažalost, spadaju u već pomalo zaboravljene kolače, koje djeca ne žele ni probati ako im se kaže od čega su načinjeni, ali kada ne znaju, s guštom uživaju u ovoj jednostavnoj i posebnoj domaćoj slastici.

Božićni kolači za poseban ugođaj

Puslice kao jedan od naizgled najjednostavnijih blagdanskih kolača sve se manje pripremaju, jer je za njih najvažnije vrijeme pečenja koje traži vještinu i iskustvo. Sastoje se tek od bjelanjaka i šećera, a postoji i verzija s dodanim mljevenim orasima. Ono što ih čini savršenima je mekoća i osjećaj čarobnog nestajanja u ustima.

Rolada je kolač koji se dobiva spretnim motanjem mekanog pečenog biskvita s nadjevima po želji, a za blagdane svakako je najpoznatiji božićni panj – rolada od čokolade koja se izrezuje u obliku panja s granama te ukrašava.

Princes krafne također su još jedan od omiljenih kolača iz djetinjstva. Nekada se sve radilo ručno, od tijesta do kreme, a danas se često koriste kupovni sastojci, bilo za kremu ili „kore“, no mi bismo svakako preporučili domaću verziju. Posla ima, ali na kraju se sav trud isplati.

Doboš torta, najpoznatija mađarska torta na svijetu, čest je gost hrvatskih blagdanskih stolova. Prvi put pripremljena je za državnu izložbu 1885. godine, a činilo ju je osam posebno ispečenih kora premazanih tamnom kuhanom kremom. Njezin tvorac je Jozsef C. Dobos, a torta je postala toliko slavna da se nalazila na policama elitnih slastičarnica diljem Europe.

Kuglof žene često pripremaju i za Uskrs, ali njegova popularnost stavlja ga na sam vrh izbora i za božićne biskvite. Peče se u specijalnom kalupu reljefnih stjenki s rupom u sredini, a postoje brojne tradicionalne recepture i njihove inačice. Kuglof je star više od dvije tisuće godina, a prototip kalupa pronađen je na arheološkom nalazištu rimskog vojnog logora u okolici Beča. Kolač je Rimljanima simbolizirao sunce, nakon čega se iznova „vraća“ na slastičarsku scenu tijekom 15. stoljeća. Popularizirao ga je car Franjo Josip koji je kuglof obožavao jesti za doručak, iako je to bio kolač siromaha.

 

Popularno
Copy link
Powered by Social Snap