Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.
Profesor povijesti Hrvoje Klasić gostovao je u našem podcastu gdje se osvrnuo na logore na našim otocima – i fašističkog i komunističkog režima. Za Goli otok je naveo kako se u njega ne ulaže zbog neriješenih katastarskih pitanja. Pa se tako Pag i Rab ne mogu dogovoriti čiji je. Klasić komentira da je Hrvatska postala anti-antifašističko društvo i predlaže svojevrsnu školu mira na otoku Rabu.
Marko Matijević i Hrvoje Klasić | Foto: Mirovina.hr
Povjesničar Hrvoje Klasić u našem je podcastu govorio o logorima koji su u prošlom stoljeću bili na našim otocima. Komentira i kako smatra da je Hrvatska postala anti-antifašističko društvo. Klasić također tvrdi da su partizani bili hrabriji i sposobniji nego ustaše, više o tome ovdje.
Neriješeni katastarski odnosi Golog otoka
Klasić je rekao da nam smeta sve što ima veze s antifašizmom, kao i sve što ima veze s komunizmom i Jugoslavijom.
– A nije baš tako da je tako trebalo biti. E, pa u tom smislu i Goli otok je ipak mjesto gdje su stradavali tvrdokorni komunisti i mnogi i nevini. Ali time bi ustvari, kada bi, dakle, napravio nešto tamo, time bi odao počast komunistima koji su tamo stradali. Nitko nije znao čiji je Goli otok. Raspravljaju se Rab i Krk, dakle Lopar i Baška se raspravljaju je li njihov ili nije njihov. Tako da u principu, i to jedan od razloga zašto tamo nitko ne zna kako bi ulagao – jer nisu riješeni ono katastarski odnosi, poručio je Klasić.
Klasić: Na Rabu bi mogla biti škola mira
Klasić je spomenuo tri logora koja su bila u funkciji u režimima 20. stoljeća, a dao je i prijedlog za školu mira.
– Ima Rab, gdje je Kampor, fašistički logor. Preko puta Goli otok, koji je komunistički logor i ima na Pagu, ali blizu i na Velebitu, ali na Pagu ima, dakle, dijelova ovog ustaškog logora Jadovna. Doista imaš tri logora u koje su odvoženi ljudi iz političkih, rasnih, ideoloških razloga. I to bi stvarno bilo zanimljivo napraviti naprimjer na Rabu koji je u središtu, neku školu mira. Gdje bi se onda govorilo o problemima totalitarizma, diktature, fašizma, pa čak i tog boljševičkog staljinističkog komunizma. Dakle, govoriti na jednom mjestu – mladi iz Slovenije, Italije, Hrvatske, jer na Kamporu je najviše bilo Slovenaca i Hrvata, priča Klasić.
