Kaj bum? Starozagrebačka špreha polako nestaje iz svakodnevnog govora
Zagrebački govor lagano nestaje iz svakodnevne uporabe. Sredinom prošloga stoljeća, čak dvije trećine Zagrepčana govorilo je izvorni kajkavski, čime su činili najveću skupinu ovoga narječja. Migracije iz ostalih dijelova Hrvatske i Bosne u velegrad učinile su svoje, no i dalje Zagreb čini najveću kajkavsku aglomeraciju. Ipak, neke bismo riječi, jako dobro poznate starijem stanovništvu, mlađim generacijama morali prevoditi.
Foto: Pixabay
Idemo kod šustera popraviti cipele, ili kod šnajdera suziti haljinu, dok ćemo na plac po grincajg. No, što znači da čekamo briftregera? Pa poštara, naravno! Dok su neke riječi uvriježene i značenje im je poznato diljem Hrvatske, mnoge od njih odumiru jer je sve manje i samih Zagrepčana koji govore izvornim kajkavskim ili barem polukajkavskim narječjem. Dok većina možda zna što je aufinger, današnji purgeri možda nikada nisu čuli za ajncug, ašnbeher, frnjokl…
“Sredinom 20. stoljeća je manje-više kajkavski govorilo oko 2/3 ili blizu 300.000 Zagrepčana, pa je to bila najveća skupina naših kajkavaca s razmjerno sličnim govorom. Zbog prirodnog prirasta i novije povećane doselidbe iz cijele Hrvatske i Bosne, kajkavci sada po domaćem govoru u obitelji i privatnom društvu, tvore tek polovicu gradskog pučanstva današnjeg Zagreba s oko 410.000 kajkavaca i polukajkavaca” – piše HRT.
Ipak, i taj je polukajkavski Zagreb kao velegrad još uvijek naša najveća kajkavska aglomeracija s oko 29 posto svih kajkavskih Hrvata, jer su svi ini kajkavski gradovi sjeverne Hrvatske poput Varaždina, Koprivnice, Čakovca i ostalih puno manji od Zagreba. Sam Zagreb pak najviše privlači nove kajkavske useljenike iz dijalektnog okružja srednje i sjeverne Hrvatske od Kupe do Mure.
Starozagrebački rječnik je uglavnom paralelan s genomima srednje Hrvatske i sadrži: 2/5 kajkavskih izoglosa, 1/3 su germanizmi, 1/5 predslavenski antički arhaizmi, a ino su novi tehnički internacionalizmi.
Na temelju popisanog rječnika s dvadesetak tisuća riječi, dosad se može na prostranom gradskom ozemlju Zagreba u vremenskom slijedu razlučiti najmanje tri različita kajkavska govora: agrámerska ili laškovuličánska prakajkavica koju danas govori svega nekoliko tisuća staraca i bakica, zagrebéčka polukajkavica ili tzv. “štokajski” kao najrašireniji domaći govor te anglokajkavska spika ili anglizirani polukajkavski novogovor kao prestižni jezik zagrebačke mladeži.
