Ono kad pored Eusebia i Bobbyja Charltona osvojiš Ballon d’Or, a igraš na poziciji golmana

Josip Mihaljević
14. lipnja 2018.
Novosti
A- A+

Rusi će u oko 16.30 sati podići zastore i svečano otvoriti jedini pravi sportski internacionalni događaj na čitavom planetu – Svjetsko prvenstvo u nogometu. Snage će odmjeriti domaćini protiv Saudijske Arabije i time će započeti 21. priča ovog velikog natjecanja. Tijekom prvenstva, na mirovina.hr pisat ćemo o starim herojima Svjetskih prvenstava, nezaustavljivim ekipama i lijepim pričama iz minulih vremena. Prvi tekst je o najboljem vrataru svih vremena, Crnoj Panteri – Lavu Jašinu.

lav jašin

Foto: Lav Jašin | Youtube screenshot

U povijesti sporta bilo je pregršt legendarnih golmana. Imali smo prilike gledati one malo hladnije i staložene golmane poput engleskog Gordana Banksa, kao i one ekspresivne i malo ”divlje” poput Renea Higuaite ili, recimo, Fabiana Bartheza. Ili one ultra komandantne poput Olivera Kahna ili Petera Schmeichela. Ali samo jednog od njih već desetljećima zovu najboljim svih vremena. Igrao je u vremenu kada su glavne zvijezde bili Pele, Di Stefano, Bobby Charlton i Facchetti, a uspio se nametnuti i zauvijek urezati u živu povijest nogometa. Neki su ga zvali Crna Pantera, neki Crni Pauk. Pod broj jedan, uvijek je igrao u crnom. “Pantera” je zavrijedio zbog nevjerojatne brzine, a “Pauk” zbog toga što se ponekad činilo da brani s osam ruku.

Taktički inovator

Lev Ivanovich Yashin, ili po naški, Lav Jašin,  rođen je 22. listopada 1929. godine u Moskvi. Kada je Lav bio 12-godišnji dječak, Njemačka je izvršila invaziju na Sovjetski Savez i Veliki Domovinski Rat je počeo. Nismo se zabunili, to je službeno ime za Drugi svjetski rat u ruskoj povijesti.

Lav je tako bio primoran raditi u istoj tvornici gdje su mu radili roditelji, kako bi pomogao svojoj domovini. Tvrtka ga je unovčila u svoju hokejašku ekipu, da bi ga igrom slučaja jednom pozvali kao zamjenskog golmana u nogometnoj ekipi. Skauti Dinama iz Moskve su ga primjetili i pozvali ga u svoju ekipu kao mladog talenta. Nakon što je postalo evidentno da će većinu utakmica gledati s klupe, Lav je nastavio igrati za hokejašku ekipu, ovoga puta u Dinamu, s kojima je osvojio Kup sovjetskih sindikata. Srećom, prvi golman Dinama se umirovio u 1953., a Jašin je dobio priliku zaigrati nogomet za prvu momčad.

Svakih nekoliko desetaka godina, pojavi se jedan nogometaš koji provede malu nogometnu revoluciju. U vremenu kada je Jašin započeo igrati, uloga golmana nije bila ista ovoj danas. Tada je golman bili koristan otprilike kao pokretna treća stativa.

Jašin je uveo do tada neviđene golmanske prakse. Bio je prvi koji je redovito loptu izbijao šakom iznad glava protivničkih napadača kako bi se brzo riješio opasnosti. Pokrenuo je praksu izbacivanja lopte rukom, točno i precizno, kako bi njegova ekipa mogla izvesti brzi kontranapad. Uz to, nije se bojao izaći malo ispred šesnaesterca kako bi bolje čitao igru i sprječavao protivničke napade prije nego što bi oni počeli. Ove prakse danas nisu nikakva novost, ali u 50-im godinama prošloga stoljeću one su donosile prednost i predstavljale su pravu malu revoluciju. Sličnu onoj koju Manuel Neuer i nova škola golmana danas radi.

Najveća revolucija mu je u samom golmanskom dresu – na Svjetskom prvenstvu 1958. u Švedskoj prvi je počeo nositi golmanske rukavice.

‘Ja nisam najbolji golman – to je Vladimir Beara’

U nacionalnu selekciju Sovjetskog saveza pozvan je 1954., a ukupno je skupio 78 nastupa. Osvojio je zlatnu medalju na Olimpijskim igrama 1956. i Europskom prvenstvu 1960. godine. Rusi su tek 1952. krenuli igrati nogomet izvan Rusije, a nastup na Svjetskom 1958. je prvo njihovo sudjelovanje na najvećoj pozornici.

Jašin je branio na tri svjetska prvenstva – 1958., 1962. i 1966. Na prvom se proslavio; iako su došli samo do četvrtfinala – Jašina su proglasili najboljim golmanom na turniru. Na sljedećem Svjetskom prvenstvu u Čileu, ipak se pokazalo da je i Lav samo čovjek. U grubijanskim utakmicama zaradio je dva potresa mozga, što je rezultiralo nekarakteristično lošim obranama. Primio je nekoliko “mekih” golova, kao i direktan gol iz kornera – jedini takav u povijesti Svjetskog prvenstva. Francuski sportski časopis L’Equipe odmah je predvidio kraj karijere za vrata, ali se nisu mogli gore prevariti. Jašin je bio fanatičan:

“Kakav je to golman kojeg ne proživljava agoniju zbog gola kojeg je on skrivio? On mora patiti zbog toga! Ako je miran, to znači da je došao kraj. Bez obzira na to što je imao u prošlosti, takav golman nema budućnost!”, rekao je u jednom javnom nastupu.

Sljedeće godine napravio je nezamislivo – nadmoćno je izglasan za najboljeg europskog igrača i osvojio je najcjenjeniju individualnu nagradu u nogometu – Baloon d’Or.  Jedini je golman kojem je to pošlo za rukom, a to je postigao u opasnoj konkurenciji gdje su igrali Eusebio, Di Stefano, Bobby Charlton i mnoge druge nogometne face. Primio je samo šest golova u 27 utakmica. Da bi stvar bila još veća – na dodjeli nagrade spomenuo je i našeg Vladimira Bearu i odao mu ogromnu čast:

“Ja nisam najbolji golman na svijetu, to je Vladimir Beara.”, izjavio je u dobitničkom govoru nakon primanja nagrade.

lav jašin

Foto: Lav Jašin u Nizozemskoj | Nationaal Archief, Den Haag

Obranio najviše penala u povijesti nogometa

Na posljednjem Svjetskom prvenstvu, 1966., odveo je Ruse do četvrtog mjesta, njihovog najboljeg plasmana na Svjetskim prvenstvima i time se oprostio od internacionalnog nogometa.

Tijekom cijele karijere igrao je za jedan te isti klub – Dinamo iz Moskve. Osvojio je prvenstvo SSSR-a pet puta, a kup je podigao tri puta.

Procjenjuje se da je odigrao 812 utakmica u karijeri u kojima je obranio 150 penala. Nijedan drugi golman nije došao blizu takve brojke.

Posljednju utakmicu odigrao je 1971. u Moskvi. Krovna svjetska nogometna organizacija FIFA organizirala je oproštajni meč za Lava Jašina koji se održao na Lenjinovom stadionu u Moskvi pred više od 100.000 navijača. Na utakmici su igrali Pele, Eusebio i Franz Beckenbauer, između ostalih.

Lava Jašina pamtit ćemo po atletičnosti, pozicioniranju, hrabrosti i akrobatskim obranama. Bio je iznimno vokalno nastrojen, drečio je na obrambene igrače kako bi ih što bolje organizirao. Univerzalno je priznat kao jedan od istinskih sportaša i džentlmena koji su ikada kročili na nogometni teren.

Preminuo je na jako tužan način za nogometaša. Ozljedio je koljeno 1986., koje nikad nije dovoljno dobro zacijelilo. U 1990. morao je na hitnu amputaciju noge jer se situacija s koljenom zakomplicirala. Operacija je doživjela komplikacije i svijet je ostao bez najboljeg golmana koji je ikada stao između vratnica.

Ono kad pored Eusebia i Bobbyja Charltona osvojiš Ballon d’Or, a igraš na poziciji golmana
Popularno
Share via
Copy link
Powered by Social Snap