Kako je Ivan otkrio SmartScan (i što je to uopće)

Gospodin Ivan je na blagajni spremio stvari u vrećicu i blagajnici pružio 200 kuna. Ona mu je uz smiješak uzvratila ostatak i zaželjela ugodan dan. Uzeo je vrećicu i krenuo prema izlazu iz trgovine. Činilo mu se kako su vrećice sve teže kako vrijeme prolazi, čak i kada nije kupio puno stvari. Eh, nekada je vreće cementa nosio lagano kao da su vrećice čipsa.

Na izlazu iz trgovine je brojao ostatak koji mu je uzvratila blagajnica, kad začuje poznati glas:

– Ivane!

Okrenuo se i ugledao Josipa, starog prijatelja još iz fakultetskih dana. Iako ih je život odveo u drugim smjerovima, često su se družili, pa su čak isti mjesec iste godine otišli u mirovinu. Tada su se i druženja prorijedila na možda jedno, dva godišnje.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

– Josipe, prijatelju stari.

Rukovali su se i zagrlili. Sad je već prošlo više od pola godine kako su se vidjeli.

– Odakle ti u mom dijelu grada? – reče Ivan.

– Kćer i zet su doselili ovdje prije dva dana – Josip pokaže rukom na obližnju zgradu – pa sam u akciji pomaganja oko selidbe, malo više savjetom, malo manje rukama. Znaš i sam kako je. – nasmije se.

– Znam i te kako dobro – nasmije se i Ivan – Imaš vremena za kavu?

– Naravno, zapravo sam i krenuo do tebe, da te iznenadim. Ajmo onda u kafić.

Sjeli su u lokalni caffe bar i naručili kave. Priča je krenula u dobro poznatom smjeru. Obitelj, zdravlje, pokazuju se fotografije, hvali se svako svojim pametnim i dobrim unucima. Josipova Ana ide na gimnastiku, dobro joj ide, Marko je najbolji u razredu. Ivanovi unuci, Luka i Miran bave se nogometom. Dobri su dečki.

A onda priča neminovno skrene na život, na mirovine, na dućane i kupovine.

– Teško je to sve pratiti – reče Ivan – Ja ne znam gdje mi sve odlazi novac kad odem u dućan. A i uvijek pogubim račune.

– Ja znam točno koliko sam gdje potrošio. I da sad ne pomisliš da se hvalim kako sam pametniji od tebe – Josip se nasmije – imam malu pomoć. SmartScan.

– Hahahaha, znam da ne misliš da si pametniji, ali očito jesi malo kad sve uspijevaš pratiti. Daj mi sad pojasni. Što je to… kako si rekao?

– SmartScan.

– E to.

– Radi se o aplikaciji za mobitele. Instaliraš na svoj pametni telefon. Imaš ga?

– Imam.

– Dakle, prijaviš se na web stranici GfK centra za istraživanje tržišta, dat ću ti adresu kasnije, ispuniš upitnik i instaliraš aplikaciju. Jednostavno je.

– I onda?

– I onda dođeš kući iz dućana, pomoću aplikacije skeniraš bar kodove na proizvodima i na kraju fotografiraš račun. I to je to. Onda imaš na jednom mjestu točne podatke što si i kada kupio, u kojem dućanu, koliko si potrošio i računi više nisu izgubljeni. A možete to raditi i ti i tvoja Ana.

– Sjajno!

– I što je najbolje, ako to radiš redovno, sakupljaš bodove koje kasnije možeš zamijeniti za neki od proizvoda iz GfK kataloga. Mi imamo novi pekač kruha koji smo dobili u zamjenu za bodove.

– Pa to zvuči izvrsno. Daj mi tu adresu da se prijavim kad dođem kući.

– Može. Konobar, molim vas malo papira i olovku.

Konobar donese traženo i Josip napiše adresu: https://panel.gfk.com/scan-hr/glavnastranica/

– To je to. Javi mi obavezno kako ide.

– Hvala ti puno, ovo će mi stvarno olakšati praćenje potrošnje. Nego, zaboravih te pitati, kako je Ante Jozić? On živi negdje blizu tebe?

– Je, vidimo se svaki dan. Sin mu je nedavno postao tata. Blizanci. Tako da dida Ante ima pune ruke posla.

– Pa to su divne vijesti. Moram ga nazvati kad dođem kući. A kako je Andrija?

– Smotan kao i uvijek, slušaj ovo…

_________________________________________________________________________

Tekst je nastao u suradnji native studija mirovina.hr i GfK. 7 pitanja koje imate o aplikaciji SmartScan pročitajte ovdje.