Hrvatsko psihološko društvo objavilo priručnik o starijima u vrijeme pandemije covida

Hrvatsko psihološko društvo jučer je objavilo priručnik “Psihološki osjetljiva skrb o starijim osobama u vrijeme pandemije COVID-19”. Cilj je objasniti oblike podrške starijim osobama s obzirom na njihove specifične potrebe i ukazati načine olakšavanja života starijih osoba u vrijeme pandemije.

Hrvatsko psihološko društvo jučer je objavilo priručnik o starijima za vrijeme pandemije covida. Ističu kako su stariji u pandemiji izloženi rizicima i po tjelesno i mentalno zdravlje, te kako socijalna izolacija kao jedna od glavnih mjera zaštite od zaraze kod starijih izaziva niz psihičkih poteškoća, u rasponu od uznemirenosti do depresije i tjeskobe.

Priručnik sadrži tekstove namijenjene svima koji pomažu starijim osobama na način prilagođen situaciji pandemije, a nastavit će skrbiti o njima i kad ona prođe, na uobičajen način. Glavni je cilj ovih stručnih tekstova, autori koji su psihologinje i psiholozi, pružiti tim pomagačima upute:

• o oblicima podrške starijim osobama s obzirom na neke njihove specifične psihološke potrebe
• o načinima olakšavanja života u uvjetima pandemije starijim pojedincima i njihovim obiteljima te stručnom i ostalom osoblju koje skrbi o njima.

Komunikacija sa starijima

U prvom poglavlju doc. dr. sc. Damir Lučanin sa Zdravstveno veleučilišta u Zagrebu piše o komunikaciji sa starijima tijekom pandemije. Pojava pandemije bitno je naglasila komunikacijske kapacitete starijih i njihovu dodatnu otežanu poziciju u odnosu na ostale generacijske skupine.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

“Zapravo se često i lako zaboravlja kako dobra komunikacija ima dokazane blagodati na osobe o kojima se skrbi, koje će se s većom vjerojatnošću pridržavati potrebnih epidemioloških mjera, izražavat će veće zadovoljstvo svojom trenutnom situacijom i manja je vjerojatnost da će iskazivati nezadovoljstvo nekim uvjetima života”, piše Lučanin.

Sastavio je i niz preporuka za komunikaciju sa starijima, mi ćemo izdvojiti samo neke

• Ne smatrajte komunikaciju nevažnom i za starije ljude nebitnom, čak što više, poželjno je ulagati energiju za održavanje čim više kvalitetne komunikacije,
  posebno u vrijeme kriza, intenzivnijeg stresa i drugih ugroza
• U komunikaciji treba zadržati kontakt očima – bez obzira što je dio lica najčešće sakriven maskom ipak je pogled važan, jer daje neke informacije o trenutnim reakcijama i doživljajima osobe
•  Osmjeh i primjereni humor je dobro došao jer podiže raspoloženje osobama koje sudjeluju u komunikaciji. Iako maska prekriva dio lica, osmjeh se može
  prepoznati preko pogleda i drugih neverbalnih znakova – položaja tijela, pokreta i izraza dijelova lica koje se može vidjeti
• • Nije poželjno poticati niti podržavati teme negativnog i pesimističkog sadržaja. Razgovor o katastrofičnim ishodima može djelovati uznemirujuće – bolje je ukazivati na snage i izvore koji omogućuju kontrolu situacije i pozitivne ishode. Optimizam ne smije biti neutemeljen i neistinit

Autor također sugerira kako se starijima u trenucima lockdowna treba pomoći u korištenju suvremenih komunikacijskih tehnologija, kao i da treba poticati njihove prijatelje i rodbinu da im u tome pomognu.

“Starije osobe vrlo su različite u svojim stanjima, potrebama, navikama i očekivanjima”

Ne postoji jedan recept koji će jednako djelovati na sve starije. U ostatku priručnika autori pišu o prepoznavanju psihičkih teškoća starijih osoba i pružanju podrške u vremenu pandemije, imaju i preporuke za komunikaciju domova za starije prema članovima obitelji, vodič kako organizirati radionice sa starijima u vrijeme epidemije, a pozabavili su se psihološkom podrškom djelatnicima u domovima za starije.

Na samom kraju nalazi se i članak prof. dr. sc. Gordane Kuterovac Jagodić s Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu o tomu kako sa starijim članovima obitelji uopće razgovarati o pandemiji koronavirusa.

“Napravite osnovnu procjenu o tome što vaši roditelji ili druge starije osobe iz vaše obitelji misle o ovoj bolesti i poznaju li njezine simptome i posljedice. Pitajte: “Što si čuo/la o ovoj bolesti? Što ti se čini kod nje opasnim? Jesi li se nekako za nju pripremio/la?” Ako vam se čini da možda podcjenjuju opasnost recite im: “Mogu li ti reći oko čega se ja brinem u vezi ove epidemije?” Podijelite svoje brige i zamolite da neke predostrožnosti naprave radi Vas ako već ne misle da trebaju učiniti radi sebe”, piše prof. Kuterovac Jagodić.

Unutra su i savjeti što napraviti ako se stariji prestraše epidemije, kao i savjeti ako neki od njih možda negiraju opasnosti.

Priručnik možete preuzeti OVDJE.