[Duhovni zakon] Mudrost se rađa iz pogrešaka – suoči se s pogreškom i uči!

Vladimira Paleček
27. studenoga 2017.
Novosti
A- A+

Norman Cousins govori ovako: “Na sreću ili ne, živimo u razdoblju u kojem prosječni pojedinac, kako bi bio informiran, mora znati nekoliko puta više nego prije samo 30-40 godina. Biti “školovan” danas znači raspolagati ne samo površnim poznavanjem umjetnosti i znanosti, nego i osjećajem za međupovezanost koji se poučava u malo škola. U smislu širim potreba, biti “školovan” danas znači biti pripravan postati građaninom svijeta; ukratko riječ je o školovanju za preživljavanje.”

Učenje je poželjan postupak koji može obuhvaćati i pogreške na putu do znanja

Postoji razlika između stjecanja znanja i informacija i posjedovanja mudrosti i razboritosti. Znanje možete steći na sveučilištu, putovanjima, u vezama, iz knjiga koje čitate i ostalih aktivnosti u kojima sudjelujete. No stječete li time i mudrost? Prema Websterovu riječniku mudrost “ukazuje na sposobnost prosuđivanja i suočavanja s drugim ljudima, situacijama itd. na ispravan način, na temelju širokog raspona spoznaja i znanja, iskustva i razumijevanja”.

Neke naše pogreške prilike su za učenje

Drugim riječima, mudar je čovjek onaj tko je u stanju zagledati se u dublje značenje stvari. Moguće je da je Epiktet, kad je zapisivao ove riječi, na umu imao slične misli. “Kad god vam se nešto dogodi, ne zaboravite se okrenuti sebi i pogledati kojim sve sposobnostima raspolažete kako biste taj događaj preokrenuli u svoju korist.”

Neke naše pogreške ili – kako ih naziva Maria Montessori – prilike za učenje, očitije su od ostalih. Katkada nam se čini da je svijet prepun ljudi koji nam s radošću ukazuju na naše pogreške. Čovjek koji je voljan poslušati tuđi stav i priznati da su mogući i drukčiji pristupi, čovjek je čija će se mudrost povećavati zajedno sa širenjem zalihe znanja.

[Duhovni zakon] Ljubav je dovoljno strpljiva da izdrži mane koje ne možemo izliječiti

Talmud pita: “Tko je mudar čovjek?” i odgovara: “Onaj koji uči od sviju.” Kako bismo postali mudri moramo biti voljni zamrznuti osobne stavove o nečemu, odbaciti predrasude i razmišljati posve otvoreno. Jesmo li pripravni priznati da još ne znamo sve i da smo voljni učiti? Učenje je poželjan postupak koji može obuhvaćati i pogreške na putu do znanja. Možemo li postupku učenja dopustiti da postane važan? Istinska mudrost priznaje da što o njemu više učimo, to određeni predmet postaje zanimljiviji i time imamo više za učiti.

“Naučio sam lekciju – To više nikad neću činiti”

Mnogi od nas čuli su kako netko govori: “Naučio sam lekciju. To više nikad neću činiti.” No odviše rijetko čujemo: “Bila je to čudesna lekcija. Drago mi je što se sve dogodilo upravo tako kako se dogodilo, premda mi čitava stvar nije bila nimalo ugodna. Sada mi je jasno zašto sam iskusio takvu bol. Uz tu novu spoznaju mogu promijeniti ponašanje kako u buduće ne bih više činio ovakve pogreške.” Takva osoba hrabro priznaje svoju odgovornost za izazivanje određene situacije. Svjesna je toga da ima mogućnost izbora i da može odabrati nešto drukčije sve dok budno uočava sve izazove, bilo da čitava situacija izgleda pozitivno ili negativno.

Mudar je čovjek ujedno i odvažan čovjek. Odvažnost često promatramo u kategorijama izvanjskih oblika hrabrosti – fizičke odvažnosti i neustrašivosti u borbi ili u sportu. Pa ipak, postoje mnogi oblici hrabrosti koje ne uočava nitko osim nas dok nastojimo nadvladati svoje mane. Neustrašivim suočavanjem s ulogom koju igrate u iskustvima koja ste možda ocijenili kao životne pogreške, moći ćete iz budućih iskustava ubrati korisne plodove i uvećati mudrost. Ta iskrena spremnost na pošteno i hrabro ocjenjivanje samog sebe može biti prvi i najvažniji korak koji možemo poduzeti na putu stjecanja mudrosti.

Izvor: John Marks Templeton “Knjiga životnih zakona”

Popularno
Copy link
Powered by Social Snap