Beskućnici zanemareni u društvu: Nemaju pravo na osobnu iskaznicu, a smještaj je nedovoljan
Problem beskućnika često je zanemaren u društvu. Ti ljudi, osim doma, nemaju pravo na osobnu iskaznicu, zdravstvenu skrb ili zapošljavanje. Iako je u Hrvatskoj evidentirano oko 2.000 beskućnika, stvarni broj bi mogao biti oko 10.000.
Siromaštvo starijih osoba | Foto: Pixabay
Na Svjetski dan beskućnika, koji je obilježen proteklog utorka prosvjedom na zagrebačkom Glavnom kolodvoru, beskućnici su od Vlade i Grada Zagreba zatražili izmjene propisa koje bi im omogućile pristup smještaju, zdravstvenoj skrbi i sustavu zapošljavanja.
U Hrvatskoj ima oko 2.000 beskućnika. No, to su ljudi koji borave u prihvatilištima i prenoćištima ili na javnim mjestima neprimjerenima za stanovanje. No, prema procjenama Zvonka Mlinara, izvršnog predsjednika Hrvatske mreže za beskućnike, u riziku od beskućništva nalazi se oko 10.000 osoba.
– U zadnje je vrijeme među beskućnicima sve više starijih osoba i umirovljenika s niskim mirovinama s kojima ne mogu podmiriti osnovne životne potrebe, naglasio je Mlinar gostujući u emisiji Studio 4 HRT-a.
Svatko može biti beskućnik
Dodao je da svatko može postati beskućnik, što se vidjelo u doba recesije. S druge strane, beskućništvo nije toliko prepoznat problem u društvu naspram drugih socijalnih problema zbog čega beskućnici u sustav ulaze prekasno, a najviše problema imaju pri prijavi prebivališta, što znači da ne mogu dobiti osobnu iskaznicu.
– Zakonom je riješeno da se te osobe mogu prijaviti na adrese centara za socijalnu skrb, no mnogi centri još uvijek ne prijavljuju na svojoj adresi, rekao je Mlinar.
Gubitak dostojanstva i depresija
Mile Mrvalj je bivši beskućnik i predsjednik udruge Fajter. Njegova priča je tipična priča o tome kako u životu može sve poći po krivu. Ušao je u privatni biznis i stan stavio pod hipoteku. Posao je na kraju propao, a banka mu je uzela stan. Zbog toga je završio na cesti.
– Beskućnici su ljudi koji su imali dom i dostojanstvo. Kada postaneš beskućnik prvo gubiš dostojanstvo. Depresija ih vodi u alkoholizam, beznađe, bezidejnost i zdravstveno stanje im se rapidno pogoršava, rekao je Mrvalj.
Iako su beskućnici na marginama društva, Mrvalj ističe da se tim ljudima može pomoći. Zagreb ima najveće smještajne kapacitete, a Pula je nedavno pokrenula sveobuhvatni program zbrinjavanja i skrbi za beskućnike, o kojem možete čitati ovdje. No, problem je što u većini mjesta u Hrvatskoj nema nikakvih sadržaja i usluga za beskućnike.
– Moja udruga daje tim ljudima optimizam, vjeru, snagu. Kada sam bio beskućnik, puno mi je značila lijepa riječ. Puno više od 10 kuna, zaključio je Mrvalj.
