Piše Ante Gavranović: Raskorak plaća i mirovina sve je veći!

mirovina.hr
17. rujna 2018.
Kolumne
A- A+

“Tražimo usklađenje mirovina po 100-postotnom iznosu povoljnijeg indeksa rasta, odnosno onom indeksu koji je više rastao, neovisno o tome jesu li to plaće ili potrošačke cijene. Naime, u posljednjih osam godina bruto plaće su porasle 12,10 posto, potrošačke cijene 6,50 posto, a mirovine 8,16 posto – indeks plaće prema mirovinama je čak 148.”

Piše: Ante Gavranović, predsjednik Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe

Mirovine sve više zaostaju za plaćama i troškovima Foto: Pixabay

U pravu je predsjednik Vlade kada tvrdi da su za dvogodišnjeg njegova mandata mirovine porasle 6,39 posto. Tako sada prosječna mirovina, nakon usklađivanja od 2,7 posto, iznosi 2408,31 kunu. Porast iznosi 63,31 kunu. Time je, istina, ispunjen jedan dio predizbornog obećanja – rast mirovina u određenom stupnju. Međutim, upravo na ovom konkretnom primjeru može se sagledavati neprimjerenost zadržavanja postojeće formule kod svakog daljnjeg usklađivanja. Plaće rastu brže od mirovina i jaz između prosjeka mirovina i prosjeka plaća se (stalno) uvećava.

Zašto ovo ističemo? Jedno od predizbornih obećanja aktualne vlasti odnosilo se na rast mirovina prema 50 posto prosječne plaće, ovisno i u skladu s ukupnom gospodarskom i financijskom situacijom u državi. S obzirom na to da plaće rastu, a time i doprinosi, vjerojatno takvo usklađivanje ne bi smjelo predstavljati značajnije opterećenje za mirovinski sustav odnosno državni proračun. Stoga Matica i Sindikat umirovljenika s velikim nestrpljenjem, ali i velikim očekivanjima, očekuju sljedeću sjednicu Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe na kojoj bi se moralo jasnije opredijeliti kakva rješenja se predlažu i što se od konkretnih zahtjeva umirovljenika zaista može i želi ostvariti. Ukratko, očekuje se istinski dijalog i razumijevanje za stvarno stanje i društveni položaj umirovljenika u sadašnjim uvjetima kako bi se došlo do prihvatljivih rješenja, u skladu s europskom praksom.

Sve izraženije siromaštvo

Zabrinjavajuće je, međutim, da u svim dosadašnjim najavama mogućih promjena mirovinskog sustava gotovo da nema elemenata koji bi išli u korist umirovljenika, ni sadašnjih, ali ni budućih. Osobito se to odnosi na promjene u usklađivanju mirovina s rastom plaća i potrošačkih cijena kao što to zajednički predlažu Matica i Sindikat umirovljenika. Sadašnji težak položaj umirovljenika, a posebno sve raširenije siromaštvo u umirovljeničkim redovima, sve je izraženije i predstavlja ozbiljan društveni problem. Mišljenje je ogromne većine sadašnjih umirovljenika da to pitanje treba rješavati kao prioritet u ovoj mirovinskoj reformi.

Protiv sadašnje formule usklađivanja

Sindikat i Matica umirovljenika pisali Paviću: Analizirali svih OSAM prijedloga mirovinske reforme!

U svakom slučaju, najvažnija mjera mirovinske reforme treba, po mišljenju Matice i Sindikata, biti promjena formule usklađivanja mirovina. Tražimo da se više ne primjenjuje usklađenje po omjeru 70-30 posto indeksa rasta plaća ili potrošačkih cijena. Umjesto toga tražimo usklađenje po 100-postotnom iznosu povoljnijeg indeksa rasta, odnosno onom indeksu koji je više rastao, neovisno o tome jesu li to plaće ili potrošačke cijene. Smatramo taj zahtjev realnim i utemeljenim. Naime, u posljednjih osam godina bruto plaće su porasle 12,10 posto, potrošačke cijene 6,50 posto, a mirovine 8,16 posto – indeks plaće prema mirovinama je čak 148! Taj disparitet posebno je izražen u 2017. godini: plaće su u tom razdoblju porasle 5,30 posto, a mirovine 2,75 posto – indeks je čak 193. Dakle, nisu mirovine najviše rasle od 2008. kako to predstavnici Vlade počesto ističu, već su upravo prošle godine najviše pale u relativnim odnosima. Upravo postojeća formula usklađivanja jednostavno generira takva kretanja, pa se raskorak između prosječne plaće i prosječne mirovine stalno, ali neumitno proširuje, i to trajno. Ona ne samo da udaljava od predizbornog obećanja (50 posto prosječne plaće) već ga stalno pomiče prema dolje.

Da je tome tako ne treba posebno dokazivati. U razdoblju lipanj 2014. -lipanj. 2018. povećan je broj osiguranika za 94.779. Broj umirovljenika u isto je vrijeme povećan za 17.825, što pokazuje da je rast zaposlenika bio pet puta brži. Sve je veći jaz između plaća i mirovina: udio od 40 posto mirovine u prosječnoj plaći u lipnju 2014. pao je ispod 37 posto u lipnju ove godine, konkretno na 36,92 posto. Ostaje nemila činjenica da sve veći broj sadašnjih umirovljenika živi u zoni ispod granice siromaštva.

Polovina umirovljenika ima mirovinu svega 1.324 kune

Matica umirovljenika Hrvatske je na temelju svojih analiza došla do poražavajućega podatka po kojem točno 50 posto umirovljenika, odnosno njih 570.000 u Hrvatskoj, ima prosječnu mirovinu svega 1.324 kune. Ovakve brojke, koje se temelje na isplatama mirovina u srpnju ove godine, najbolje pokazuju da najveći broj naših sugrađana starije dobi živi u siromaštvu i s nedovoljno sredstava da bi mogli podmirivati troškove režija i osnovne životne potrebe. Već godinama vrlo ozbiljno upozoravamo da mirovine, koje su zarađene i stečene uplatom doprinosa, previše zaostaju za rastom plaća, ali se takav trend i dalje nastavlja pa je veliki dio mirovina već sveden na razinu ispod socijalne pomoći.  Krajem lipnja bilo je 1.554.821 osiguranika i 1.233.508 umirovljenika, što daje omjer od 1:1,26.. Posebno alarmantan je  podatak o omjeru između prosječne mirovine za lipanj ove godine (2.345 kn) i prosječne neto svibanjske plaće (6.352 kn). Jaz se stalno proširuje i na tu činjenicu upozoravaju i Matica i Sindikat umirovljenika te upravo na toj činjenici urgentno zahtijevaju promjenu formule usklađivanja. Na to upućuju i neka kretanja unutar EU: dok je u državama EU prosječan udio mirovina u BDP-u oko 11 posto, u Hrvatskoj je u razdoblju 2014.-2017. pao s 11,06% na 10,37 posto!

Skrivene zamke Proračuna

[INTERVJU] Ante Gavranović: Mirovine su za rastom plaća zaostale čak 13 posto!

Financijsko izvješće Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) za 2017. pokazuje da je za mirovine i mirovinska primanja u 2017. godini isplaćeno 37,67 milijardi kuna. Doprinosima zaposlenih prikupljena je 21 milijarda, dok je iz državnog proračuna dodano još 16,83 milijarde kuna, što daje omjer 56:44 u korist doprinosa. Kad se u Hrvatskoj govori  o državnom proračunu, najčešće se ističe kako je izdvajanje 17 milijardi iz državnog proračuna za mirovine preveliki izdatak. Detaljniji uvid u što se to sve izdvaja iz državnog proračuna za mirovine pomalo ipak razbistruje stvari.  Za sva tri postojeća dodatka u 2017. umirovljenicima je na ime tzv. radničkih mirovina ukupno isplaćeno  (samo) pet milijardi kuna od ukupnih 17 milijardi isplaćenih iz državnog proračuna! Ostatak, odnosno čak 70% od 17 milijardi odlazi na dvije stavke:

  1. za pokrivanje nedostatka prihoda zbog uvođenja obveznog mirovinskog osiguranja na temelju individualne kapitalizirane štednje (2.stup) od 5% u iznosu od 6,6 milijardi kuna.
  2. za mirovine ostvarene prema posebnim propisima pod povoljnijim uvjetima 5,24 milijardi kuna. Dakle, za ove dvije stavke u 2017. je ukupno isplaćeno 11,835 milijardi kuna ili više nego dvostruko za mirovine „običnih“ smrtnika zarađene uplaćenim doprinosima.

Odvajanje običnih i posebnih mirovina

Kod mirovina po posebnim propisima najveći dio odnosi se na 71.366 korisnika braniteljskih mirovina s prosječnim stažem od 18,8 godina, s prosječnom mirovinom od 5.616 kuna, što je 88 posto prosječne hrvatske plaće i 239 posto više od prosječne „radničke“ mirovine. Njima uz bok idu i mirovine pripadnika HVO-a uz prosječan staž od samo sedam godina i prosječnu mirovinu od 2.964 kune, što je više za četvrtinu od hrvatske „radničke“ mirovine. I dok je u državama EU prosječan udio mirovina u BDP-u oko 11%, u Hrvatskoj je u razdoblju 2014.-2017. pao s 11,06% na 10,37%!

[INTERVJU] Jasna A. Petrović: O obiteljskim mirovinama naši 'partneri' ne žele ni razgovarati

Zahtjev Matice i Sindikata umirovljenika je već odavno da se – ne ulazeći u visinu mirovina branitelja – provede odvajanje mirovina stečenih radom od ostalih mirovina stečenih prema posebnim propisima. To bi dalo jasniju sliku stvarnog stanja samih umirovljenika prema ZOMO-u.

Sa svakim rebalansom Proračuna ili izradom novoga uvijek se iznova naglašeno ističe kako mirovine nisu ugrožene i ne dolaze u pitanje, ali sve manji broj ljudi vjeruje u te poštapalice i s određenom dozom straha dočekuje nove vijesti. Iako, istine radi, valja odati priznanje postojećim garniturama na vlasti koje se trude da se u mirovine  – ne dira. Ali, kako dugo može potrajati takav odnos? Činjenica je da sve dosadašnje reforme mirovinskog sustava nisu pomogle stabilizirati stanje u mirovinskom sustavu i ukloniti opasnost od ozbiljnoga kolapsa. Naime, novac koji se prikupi od doprinosa za mirovinsko osiguranje nije dostatan za isplatu ukupnog iznosa mirovina umirovljenicima.

Zablude u provođenju porezne reforme

Prva ozbiljna i cjelovita reforma koju pokušava provesti ova Vlada je  reforma poreznog sustava. Tu su od samog počeka rasprave oko reforme postavljeni jasni ciljevi: smanjenje ukupnog poreznog opterećenja, poticanje konkurentnosti gospodarstva, izgradnja socijalno pravednijeg poreznog sustava i stabilan, održiv i jednostavan porezni sustav što podrazumijeva širenje porezne osnovice, suzbijanje sive ekonomije i ukidanje nekonkurentnih poreznih rashoda (izuzeća, olakšica i oslobođenja koji moraju imati točno određenu svrhu, biti pravilno i ciljano odabrani, utemeljeni na realnim potrebama te usklađeni s ekonomskim i socijalnim ciljevima).

Praksa poduzetništva ukazala je na potrebu temeljitu i cjelovitu promjenu poreznog sustava. Pokazalo se, naime, da prevladava visoko porezno opterećenje u odnosu na zemlje u okruženju i da je time ugrožena sama bit poduzetništva. Konačno, prema svim ozbiljnim istraživanjima RH se nalazi među europskim zemljama u kojima je dojam porezne nesigurnosti među poduzetnicima najviši što ima za posljedice ozbiljne zapreke razvoju poduzetništva i izostanak  domaćih i stranih investicija.

Naglasak kreatora reforme je na rasterećenju gospodarstva i olakšavanju njihova poslovanja, pa i na pravednijim odnosima u društvu. Porast plaća je u ovom slučaju sigurno važan, ali ipak sekundarni efekt i nije u prvom planu. On bi morao proizaći iz ukupno povećane poslovne aktivnosti cijeloga društva i privlačenju novih investicija. Plaće se ne mogu krojiti administrativnim mjerama već su realni odraz novostečene dobiti i ostvarene dodane vrijednosti. Takav pristup još nismo prihvatili.

U nas, međutim, još uvijek prevladava načelo „na diraj moje krugove“, jer su to stečena ili prigrabljena prava od kojih nismo spremni odstupati. Nismo spremni sagledati širi aspekt predloženih promjena koje sa sobom sigurno nose dugoročne efekte, globalno i pojedinačno.

No, porezna reforma u dva konkretna slučaja pogađa umirovljenike i unosi nove troškove u njihov skroman budžet. Prvo, rast od sadašnjih 63,31 kune dovodi mnoge umirovljenike u status kad moraju plaćati dopunsko zdravstveno osiguranje, koje je veće od rasta usklađenih mirovina. Drugo, taj rast dovodi određeni krug umirovljenika u stanje da potpadaju u skupinu koja nije oslobođena plaćanja „Kosorinog harača“ od dodatnih 3 posto za zdravstveno osiguranje. U oba slučaja su, možda i nehotično, zapravo kažnjeni.

Poticaj poduzetništvu

Piše Ante Gavranović: Stariji kao sve brojnija populacija nameću novo pitanje - Što seniori mogu učiniti za društvo?

Najvažnije je da se poreznoj reformi pristupi racionalno, s pogledom na budućnost i da se sučeljavaju stvarni argumenti.

Ekonomski analitičari pozdravljaju porezno rasterećenje, no upozoravaju da je to tek kotačić u cijelom lancu potrebnih mjera da hrvatsko gospodarstvo postane konkurentnije. Smatraju da je ovim mjerama otvoren manevarski prostor za podizanje stvarnog potencijala hrvatskoga gospodarstva u kojem su dvije stvari presudne i ključne. Riječ je potrebama da se trajno ostvaruju znatno više stope rasta od onih koje sad projiciramo (iznad 5-6 posto) i da se ozbiljno okrenemo izvozu.

Pritom moramo stalno imati na umu krilaticu Svjetskog ekonomskog foruma: Rast se ne događa, rast se stvara. Stoga je uvjet bez kojeg ne ide: KONKURENTNOST.

Starenje populacije postaje očiti problem sustava. Neodrživost mirovinskog sustava postaje tema dana i svojevrsna socijalna bomba. Umirovljenici tako žive na stalnoj žeravici. Sadašnjost im je loša, a budućnost neizvjesna. To se podjednako odnosi na sadašnje i buduće generacije umirovljenika.

Komentari

Komentiraj