Događa se svima: Sedam "problema" s pamćenjem oko kojih ne treba brinuti

Zaboravljaju i mladi i stari, tijekom cijeloga života, iz raznih razloga, i to je normalno. Zaboravljati sitnice sve češće kako starimo, potpuno je uobičajeno i očekivano. Ipak, postoje granice koje treba znati prepoznati kako bi se na vrijeme usporio razvoj Alzheimerove bolesti ili drugih oblika demencije.

I najzdraviji ljudi ponekad se susreću s gubitkom pamćenja, a zaboravljanje u starosti kod većine ljudi postaje sve češće zbog prirodnog pada kognitivnih funkcija. Uobičajeni problemi s pamćenjem su, primjerice, kada zaboravimo gdje smo stavili kemijsku olovku, zašto smo ušli u neku prostoriju ili se ne pojavimo na dogovorenoj lokaciji jer smo zaboravili. Oni koji sumnjaju u svoje zdravstveno stanje zbog takvih sitnica, trebaju se prestati brinuti.

Postoji sedam “normalnih problema s pamćenjem”, prema harvardskom modelu, objavljenom na službenim stranicama škole Harvard Medical School.

1. Prolaznost

Radi se o tendenciji da s vremenom zaboravljamo činjenice i događaje, zaboravljamo informacije nedugo nakon što ih naučimo. Budući da za pamćenje vrijedi ona “koristi ga, ili ćeš ga izgubiti”, ovaj problem moguće je donekle kontrolirati. Ona sjećanja kojih se često prisjećamo ili ih prepričavamo, teže ćemo zaboraviti od onih koja nam nisu toliko važna. Prolaznost se zabunom može interpretirati kao znak slabljenja pamćenja, no znanstvenici taj “problem” smatraju korisnim, jer “čisti” mozak od nekorištenih sjećanja i tako stvara prostor za nove, korisnije uspomene.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

2. Odsutnost svijesti

Do odsutnosti svijesti dolazi kada ne obraćamo dovoljno pažnje na činjenicu ili događaj. To je, primjerice, kada zaboravimo gdje smo stavili mobitel jer nismo obratili dovoljno pozornosti na to kada smo ga ostavljali na tom mjestu. Misli su nam bile zaokupljene nečim drugim u tom trenutku, pa mozak nije stigao procesuirati druge informacije. Ova vrsta zaboravljanja odnosi se i na situacije u kojima zaboravimo nešto napraviti u predodređeno vrijeme, na primjer popiti lijek ili doći na dogovorenu lokaciju sastanka.

3. Blokiranje

Mozak ponekad “zablokira”, primjerice kada nam je, nakon što nam netko postavi pitanje, odgovor “na vrh jezika”, sigurni smo u to da ga znamo, ali ne možemo ga se sjetiti. Radi se o privremenoj nesposobnosti da se prizove pamćenje.

U puno slučajeva, sjećanje koje nam treba za odgovoriti, vrlo je slično nekom drugom sjećanju, koje nam prvo padne napamet. To drugo sjećanje ometa mozak toliko da se ne uspijevamo sjetiti onoga na koje smo htjeli pomisliti u početku. Znanstvenici tvrde da blokiranje te vrste postaje sve češće kako starimo, te da je ono krivo ako stariji ljudi teško pamte imena. Neka istraživanja pokazala su da većina ljudi može povratiti polovicu blokiranih pamćenja unutar jedne minute.

4. Pogrešan poredak

Još jedan “problem” s kojim se mnogi susreću tiče se situacije kada se sjetimo nečega do detalja, ali pogrešno pamtimo jedan detalj u priči, kao što je vrijeme, mjesto ili osoba. Pogrešan poredak odnosi se i na slučaj kada smo uvjereni da smo došli na originalnu ideju samostalno, kada smo zapravo ranije bili pročitali o istoj ili čuli za nju. Ovaj problem objašnjava i nenamjerno plagiranje, kada autor prenese određene informacije jer je zabunom bio uvjeren da ih nije već prije bio pročitao u tuđem tekstu.

Pogrešno slaganje sjećanja također se događa sve češće kako starimo. S godinama, čovjek upija sve manje detalja jer ulaže veće napore u koncentraciju i procesiranje informacija. Kako starimo, stare i naše uspomene. One najstarije najviše su podložne pogrešnom poretku.

5. Navođenje

Sjećanje je podložno moći samosugestije – informacije koje naučimo o nekoj pojavi kojoj smo svjedočili, prihvaćamo kao takve, mada zapravo nismo svjedočili tim detaljima. Malo je poznato o tome kako navođenje funkcionira unutar mozga, ali radi se o sugestiji koja navodi naš um da misli da se radi o pravom sjećanju.

6. Pristranost

Ništa nije onako kako se sjećamo. U našem pamćenju, percepcija je izmiješana s osobnim iskustvima, prijašnjim znanjem, uvjerenjima, stavovima, pa čak i trenutnim raspoloženjem. Kada prizovemo neko pamćenje, sve to utječe na našu pristranost, a posljedično i na informacije koje će naš um uspjeti “dohvatiti”. Mehanizmi koji utječu na pristranost još uvijek nisu bili temom nijednog istraživanja, kao ni utjecaj starenja na pristranost pri pamćenju.

7. Perzistencija

Većina ljudi je zabrinuta radi svoje zaboravljivosti. S druge strane, puno ljudi pamti stvari koje žele zaboraviti. Perzistencija sjećanja stalno je neželjeno dosjećanje traumatičnih događaja, negativnih emocija i strahova. Neka od ovih sjećanja doslovno su refleksije užasnih događaja, dok druge mogu biti negativne slike iskrivljene stvarnosti. Sjećanja se često u tom slučaju javljaju u obliku flashbacka, iznenadne slike kratkog trajanja.

Svi su podložni problemu perzistencije sjećanja, ali pogotovo oboljeli od depresije, kao i ljudi koji boluju od PTSP-a.

Većina navedenih problema dokazano se povećava kako starimo, pa najiskusnijima osobito ne treba biti strano zaboraviti sitnicu s vremena na vrijeme. Na kraju krajeva, treba stvoriti mjesta i za nove uspomene.