I Glas Koncila kritizira mirovinsku reformu: "Država radi protiv svojih građana i protiv nacionalnih interesa"

Autor Stjepan Androić iz Glasa koncila primijetio je nekoliko zanimljivih stvari u reformi mirovinskog sustava i pridružio se sada već povećem broju kritičara reforme.

Prilikom donošenja svake reforme ili mijenjanja zakona, prijedlog Zakona mora proći kroz nešto što se zove javna rasprava. Ona je zamišljena kao proces od tridesetak dana gdje svi građani i zainteresirana javnost može diskutirati o prijedlogu Zakona, kako bi ga zajedničkim snagama što bolje uredili i napravili najbolju moguću verziju koja će nakon rasprave ići u Sabor.

Nakon prvog čitanja u Saboru, svi zainteresirani zastupnici mogu predložiti amandmane (dodatke) na Prijedlog zakona, koje Vlada može uvrstiti u Zakon, iako u pravilu to ne čine.

Javna rasprava koja to nije i radna skupina koja to nije

Autor Stjepan Androić iz Glasa koncila primjećuje jednu dobru stvar što se tiče javne rasprave mirovinske reforme. Naime, primijetio je kako to u stvari nije nikakva javna rasprava.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

“Na to upućuje nekoliko okolnosti. Tako se sve češće umjesto izraza »javna rasprava« u javnosti i medijima progurava izraz »savjetovanje o mirovinskoj reformi«. To nije slučajno. Rasprava, a posebice ako je javna, obvezuje sudionike na uzajamno i ravnopravno uvažavanje s jednakopravnim pravom iznošenja argumenata i predlaganja propisa. Za razliku od toga »savjetovanje« isključuje izjednačenost snage argumenata jer ono je u pravilu »ex katedra«”, piše u Glasu koncila.

I doista, čitava reforma je javnosti predstavljena kao više-manje gotov proizvod, a ministar ju je u medijskoj turneji svima tumačio na više manje jednak način: na način koji se ne može sporiti, na način koji je mjerodavan, na način koji je gotovo nepogrešiv.

Time se dovodi u pitanje sama svrha ovakve javne rasprave koja sve više počinje izgledati kao tampon zona između predlaganja Zakona i upućivanja istog takvog Zakona u saborsku proceduru.

‘Ne smijemo prihvatiti reformu koja će dovesti do nejednakosti među umirovljenicima’

To se može zaključiti i iz informacija koje je javnost dobivala na kapaljku s radnih skupina, koje su tobože zajednički radile na reformi. Podsjećamo, u radnoj skupini sudjelovalo je pedesetak stručnjaka za mirovinski sustav, a određen broj njih je izašao u javnost i rekao kako to nije bila nikakva radna skupina te da njihovi prijedlozi nisu bili usvojeni.

“Očito je da zaboravlja da je dosadašnjim reformama došlo do neopravdanih nejednakosti među umirovljenicima (duži rad i duži staž u konačnici donosi niže mirovine). Stoga reforme koje imaju takve posljedice, a imat će ih i dalje ako se provedu, posebice buduće jače i trajno kažnjavanje odlaska u prijevremene mirovine, ne smiju biti prihvaćene.

Političari ne smiju zaboraviti da vode i upravljaju državom u ime naroda i za narod, jer narod nije radi države. Naprotiv država treba raditi sve u interesu svojih građana, a ne donositi zakone koji su protiv nacionalnih interesa, a to je također i pravedan mirovinski sustav s naglaskom na solidarnosti svih građana i svih socijalnih i gospodarskih struktura”, zaključuju u Glasu koncila.