Gerontodomaćica Jelena (58): "Ovaj posao ne može se raditi bez ljubavi"

Nakon godina bez posla, 58-godišnja Jelena Samohod napokon je dobila drugu šansu. Zaposlena je na dvije godine kao gerontodomaćica. Stare i bolesne na otoku obilazi tek nekoliko mjeseci, ali oni već odavno nisu samo korisnici o kojima brine, nego prijatelji. Jedna od njih je i dvije godine starija gospođa Marina koja nakon teških operacija s malenom invalidskom mirovinom sama ne može.

Biti gerontodomaćica puno je više od posla. Od kuhanja, čišćenja, nabavke i ostalih poslova koje obavljaju ove vrijedne žene često je važnije ostvariti onu ljudsku dimenziju, dati srce i pružiti toplu riječ. Upravo takva je 58-godišnja Jelena Samohod koja o starijim ljudima brine kroz program “Zaželi”. Priliku za novi početak dala joj je prvićka Udruga Otok, a ona je taj novi početak donijela otočanima u potrebi. Bez posla je bila godinama pa sada, iako na minimalcu, ne može biti sretnija.

“Nije sve u novcu, treba biti čovjek. Meni je to dovoljno”

“Radila sam uglavnom sezonski, imam devet godina radnog staža iz Bosne te šest godina iz INA odmarališta u Tisnom. Sada ću dobiti još dvije godine. Dugo nisam mogla pronaći posao pa ne mogu biti sretnija, tim više jer sam se u ovom potpuno pronašla. Za ovaj posao najviše vam treba ljubav” – priča nam gerontodomaćica Jelena koja je raditi počela u lipnju.

Svakog dana korisnicima, koji su joj u ovih nekoliko mjeseci postali već kao prijatelji i članovi obitelji, stiže brodom iz Vodica, bez obzira na vremenske prilike, bilo jugo, kiša ili sunce.

“Kuham im, pospremam, idem u nabavku pa im svakoga dana donesem što im je potrebno da ne moraju sami s otoka na kopno, jer mnogi od njih to ni ne mogu niti im ima tko” – dodaje.

Suprug joj je bolesni hrvatski branitelj s kombiniranom mirovinom iz rada i Domovinskog rata. Sve dosad živjeli su uglavnom samo od njegovih 3.800 kuna pa za minimalnu plaću od 3.250 kuna nema prigovora.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

“Nije sve u novcu, treba biti čovjek. Meni je to dovoljno i sretna sam. Osjećam se kao da su moji i da treba, sve bih za njih učinila. Znala sam tako ostati i prespavati kod nekoga od njih kada je to bilo potrebno. Jako sam zahvalna Udruzi Otok što me angažirala” – kaže.

Jedna je od petero žena koje brinu o 20 korisnika, uglavnom u mirovini i bolesnih. Udruga Otok projekt “Zaželi za otok Prvić” u vrijednosti 1,2 milijuna kuna provodi u partnerstvu sa šibenskim Zavodom za zapošljavanje i Centrom za socijalnu skrb.

Živi sama i bolesna sa 1.800 kuna invalidske mirovine

Jedna od njezinih korisnica je i 60-godišnja Marina Zanze, vitalna žena u snazi. No, tako je samo izvana jer se živeći sama bori s nekoliko karcinoma. A sve to sa 1.823 kune invalidske mirovine u koju je morala otići iz Hrvatske pošte još prije 12 godina.

“Morala sam prodati stan u Šibeniku, jer sam s takvom mirovinom upala u dugove. Imala sam 46 godina kada sam se prvi put razboljela. Kada dobiješ dijagnozu život se okrene naopačke i baš kada ti je novac najviše potreban, nemaš ga” – govori Marina.

Danas ima 80-postotni invaliditet, a najteže joj je, govori, u rukama zbog operacija koje je prošla u predjelu pazuha. Srećom, tu nastupa Jelena koja joj donese i po kući obavi sve što je potrebno, a ugodno je i društvo za kavicu na terasi uz more s pogledom na obližnje otoke. Pa se onda život, ma koliko težak bio, čini puno ljepšim.