Umirovljenički par morao tužiti nećakinju: Imali ugovor o uzdržavanju, a ona ih nije posjetila gotovo godinu dana

Ugovori o dosmrtnom uzdržavanju bili su i bit će izvori tužnih priča pa ne treba čuditi da umirovljeničke udruge često oko njih protestiraju. Mnogi od njih se raskidaju sudskim putem, kao što pokazuje najnoviji primjer u kojem je umirovljenički par morao tužiti vlastitu nećakinju jer nije ispunjavala ni minimum svojih obaveza, unatoč činjenici da je kuću dobila na poklon.

Općinski sud u Čakovcu raskinuo je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju starijeg bračnog para koji je podigao tužbu protiv vlastite nećakinje, piše Večernji list. Tetak i tetka tražili su raskid ugovora, potpisanog prije nepune dvije godine, prema kojemu je njihova kuća prešla u vlasništvo nećakinje.

Ona se u ugovoru pak obvezala da će ih dosmrtno uzdržavati na način da im osigurava namještenu, prozračnu i svjetlu sobu s potrebnim grijanjem, da redovito čisti sobu i pere im rublje, osigura im prehranu, njegu i liječenje.

Problemi su počeli vrlo rano. Naime, nećakinja živi u pet kilometara udaljenom selu, a nema položen vozački ispit, pa bi u dane kada je padala kiša odbijala doći pod izlikom da se ne namoči na biciklu.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Prestala im se javljati u siječnju ove godine

Bračni par tvrdi da je tada u komunikaciji postala svadljiva, a početkom ove godine u siječnju kada su joj prigovorili na ponašanje, s njima je raskinula svaki kontakt!

U Centru za socijalnu skrb čak je izjavila da više nema namjeru ispunjavati svoju stranu ugovora, ali svejedno nije pristala na sporazumni raskid pa su umirovljenici morali tužiti nećakinju.

Svjedočio je njihov unuk koji živi u Njemačkoj. On je ispričao da su mu djed i baka rekli da je nećakinja znala prati rublje kod sebe doma, a onda im je zaračunala trošak struje i vode, iako oni sami posjeduju perilicu.

Tetak je rekao da je nećakinja više puta znala tražiti novac za svoje privatne stvari. Što se tiče posjeta, dolazila bi ponedjeljkom, srijedom i petkom po tri sata. Pomela bi podove, pobrisala prašinu, a nekoliko puta je nešto i skuhala.

Tetka bi joj zbog toga znala prigovoriti pa su izbijale svađe koje je tetak morao smirivati. No, kad je nećakinja shvatila da je dobila cijelu kuću “crno na bijelo”, tetak tvrdi da se počela drugačije ponašati. Dodao je da im je dužna 11.200 kuna od ukupno 15 tisuća koliko joj je posudio.

“Dan prije Badnjaka došla je u kuhinju, primila se za srce, rekla je da će joj srce puknuti, i otišla. Više se nije vraćala”, ispričao je tetak na sudu.

Nećakinja tvrdi da nije ni pročitala ugovor

Tako su umirovljenici gotovo postali beskućnici jer u njihovoj kući sada živi nećakinja, a oni su se smjestili u kući unuka. To je bio glavni motiv da se krene u sudski proces.

Tetak je izjavio da ne bi išao u poništavanje ugovora ako bi se nećakinja ispričala, no ni do toga nije moglo doći.

Nećakinja je pak opovrgnula optužbe – priznala je tek da je doista rublje znala oprati kod sebe ali samo jer kod tetka i tetke nije bilo vode. Prema njenoj strani priče, ugovor o  dosmrtnom uzdržavanju na potpis joj je “podvalio” javni bilježnik. Na sudu je rekla da ga uopće nije pročitala jer je voljela tetka i tetku kao svoje roditelje.

Presuda je za sada nepravomoćna, a ako postane pravomoćna, nećakinja će umirovljenicima morati vratiti kuću.