Zagorka Ana proslavila stoti: "Najviše volim Čokolino, a želja mi je voziti se autobusom"

Zdrava, pokretna, vedra i topla starica. Ovako 100-godišnju Zagorku Anu Martinić opisuju djelatnici Doma za odrasle osobe Lobor-grad u kojemu je smještena. Baka je ovih dana proslavila stoljeće života. No, morala je to učiniti u skladu s trenutnom epidemiološkom situacijom. Za to su se pobrinuli djelatnici doma, ali i unuka koja je poslala tortu.

Ana Martinić, rođena Trgovec iz Dubrave Zabočke, ove nedjelje proslavila je stoti rođendan. U toplom okruženju u Domu Lobor-grad u Loboru gdje su, kaže, svi dobri prema njoj, ovaj veliki rođendan morali su proslaviti u skladu s trenutnom situacijom, piše portal Ni Zagorje malo.

“Žao nam je što nije moglo biti drugačije, s više ljudi, da joj dođu unuci, praunuci, prapraunuci, ali sad je tako kako je. No mi smo joj priredili slavlje, baš je bila sretna” – kaže Darinka Sviben, ravnateljica Doma.

No, slavlja nije nedostajalo jer je jednu tortu baki poslala unuka, a drugu joj je kupio Dom pa se slavljenica u društvu djelatnika pošteno zasladila. Ova baka ima četvero unučadi, desetero praunučadi i dva prapraunuka. Suprug joj je pokojan, a izgubila je i sina i kćer.

Putem telefonskog razgovora za “Ni Zagroje malo” ova praprabaka je izjavila da najviše voli jesti čokolino, a da joj je najveća želja voziti se autobusom za Dubravu Zabočku.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

“Zna s kreveta otići na hodnik i kaže nam da tu čeka autobus za Dubravu. Vjerojatno bi bakica htjela ići doma, jer se s vremena na vrijeme sjeti. Kažemo joj ‘Baka, nema busa’, ona se vrati nazad u sobu i samo odgovori ‘Nema problema’ – s puno ljubavi o baki nam njezina njegovateljica Davorka Risek.

Ova vitalna stogodišnjakinja je pokretna, sama se podiže iz kreveta, ide na zahod i nema nikakvih ozbiljnijih problema. Malo slabije čuje, nije zahtjevna, zahvalna je i zadovoljna, a voli pričati s kolegicama.

“Bila je jako sretna kad je vidjela tortu, čak joj je i suza potekla” – dodaje njegovateljica Davorka.

Inače, baka Ana koja je kao mlada kratko radila u zabočkom ZIVT-u, a ostatak života provela kao domaćica, u dom Lobor-grad došla je nedavno iz Doma Oaza u Andraševcu koji je zatvoren nakon strašnog požara.