Stariji od 65 godina čine 54 posto smrtno stradalih pješaka
Sa starenjem populacije povećava se i broj starijih sudionika u prometu, što postavlja nove izazove pred nadležne institucije i društvo u cjelini koje u sklopu zakonske regulative i edukacija mora pronaći rješenje kako za njihovu sigurnost, tako i za onu ostalih vozača i pješaka. Naime, brojna istraživanja potvrđuju da osobe starije od 65 godina predstavljaju veći rizik na cestama, posebice kao pješaci i biciklisti te sudjeluju u većem broju prometnih nesreća nego mladi vozači.
Izvor: Pixabay
Nakon 75. godine života čovjekova koncentracija, mogućnost percipiranja te pravovremenog reagiranja na nekoliko radnji istovremeno, drastično pada. Čak 50 posto osoba starijih od 65 godina ima problema s orijentacijom i kretanjem, a među zdravstvenim tegobama česte su smetnje s vidom i demencija. Prema najnovijim policijskim statistikama u Hrvatskoj, 54 posto smrtno stradalih pješaka osobe su starije od 65 godina. Također, njih više od 70 posto uzrokuje prometne nesreće u kojima sudjeluju. Isto tako, umirovljenici predstavljaju veću opasnost na prometnicama kao vozači zbog sporije reakcije, zbog koje su posebno ugroženi i kao pješaci dok prelaze cestu.
Liječnici ih moraju prijaviti
Na tragu ovih statistika u Hrvatskoj se s formiranjem nove vlasti još jednom pojavio prijedlog zakona o obaveznom liječničkom pregledu za vozače starije od 65 godina, no on nije prošao, a među starijom populacijom izazvao je burne reakcije s jedne strane zbog diskriminacije po dobi, a s druge zbog još jednog udarca po njihovim već ionako ispražnjenim džepovima, s obzirom da takvi pregledi koštaju 600 kuna. S druge strane, postojeći Zakon o sigurnosti prometa na cestama jasno kaže kakva je procedura u slučaju da osoba više nije sposobna upravljati vozilom.
Ukratko, ako liječnik opće prakse procjeni da nije, dužan je uputiti vozača da policiji vrati vozačku dozvolu, a ako to ne učini, onda mora liječnik. Međutim, u praksi takvi slučajevi, unatoč propisanim kaznama, nisu česti pa je zapravo većinom to prepušteno savjesti samih vozača i njihovoj procjeni vlastite sposobnosti. Tim više jer za većinu takvih postupanja nije propisan zakonski rok. S druge strane, ni liječnik ne može kontrolirati je li vozač postupio prema izrečenom upozorenju.
Članak 233. Zakona o sigurnosti prometa na cestama:
(1) Ako se na nadzornom zdravstvenom pregledu utvrdi da vozač više nije sposoban sigurno upravljati vozilom za koje mu je izdana vozačka dozvola, zdravstvene ustanove dužne su izdati uvjerenje i dostaviti ga u roku od osam dana policijskoj upravi, odnosno policijskoj postaji prema mjestu prebivališta, odnosno privremenog ili stalnog boravišta odnosno koja je vozača uputila na pregled.
(2) Ako se na zdravstvenom pregledu utvrdi da kandidat za vozača nije duševno ili tjelesno sposoban za upravljanje vozilima, zdravstvene ustanove, trgovačka društva koja obavljaju djelatnost medicine rada i specijalisti medicine rada u privatnoj praksi koji su obavili pregled dužni su u roku od osam dana o tome obavijestiti policijsku upravu, odnosno policijsku postaju na području koje kandidat za vozača ima prebivalište, odnosno na čijem području stranac ima prijavljen privremeni ili stalni boravak.
(3) Ako se na liječničkom pregledu ili u tijeku liječenja utvrdi da vozač boluje od bolesti ili ima invalidnost radi koje više nije sposoban sigurno upravljati vozilom, liječnik koji je obavio pregled ili je liječio vozača te izabrani liječnik dužan je uz upozorenje bolesniku o tome obavijestiti policijsku upravu ili postaju u kojoj osoba ima prijavljeno prebivalište, odnosno privremeno ili stalno boravište.
(4) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000 do 15.000 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako postupi suprotno odredbama ovoga članka.
(5) Za prekršaj iz ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom od 1.500 do 5.000 kuna fizička osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi i u tijelu državne vlasti ili tijelu jedinice lokalne (područne) samouprave.
Mladi su problem, a ne mi
A pitali smo i starije građane što misle o ovoj problematici.
„Prometne propise poštujem i radije vozim malo sporije, nego da jurim. Međutim, i sporija vožnja je opasna jer mladima se stalno negdje žuri pa jurcaju i onda rizično pretječu. Ne mislim da su stariji vozači posebno opasni i puno je gora situacija s mladima. Iz vijesti znamo da su upravo oni ti koji pod utjecajem alkohola dovode do teških prometnih nesreća sa smrtnim ishodom. Druga stvar su pješaci i tu moram biti iskren pa reći da su najopasniji stari ljudi. Ja osobno vidim dobro, primijetio jesam da sam možda malo sporiji u reakcijama, ali nikada u životu nisam imao prometnu nesreću i vjerujem da će tako i ostati. Platio sam tek pokoju kaznu za prebrzu vožnju u mlađim danima. Kada više ne budem mogao voziti, sam ću predati dozvolu policiji“ – kaže 73-godišnji Ivan Mirošević koji svoju Opel Corsu iz 2000. godine redovno održava i oprezno vozi.
Ako je suditi po istraživanjima, gospodin Mirošević će za dvije godine, kao i svi ostali vozači iznad 75 godina, imati razloga za brigu jer je tada rizik da skrive nezgodu čak 45 posto veći u usporedbi s nešto mlađim vozačima.
