Istaknuto Njoj je 98 godina, a njemu 94. Upoznali su se - u teretani!

Njoj je 98 godina, a njemu 94. Upoznali su se - u teretani!

“Čovjek ima 94 godine, a ja ga svakodnevno viđam ispred kuće kako ruši stabla, cijepa drva, vuče klade iz šume sa svojim starim Ford traktorom, skuplja drvo za ogrijev ili kosi travu. Zatim vidim njega i Gertrurde kako trče uokolo poput zaljubljenih srednjoškolaca, držeći se za ruke i ljubeći se. Vikendima odlaze na izlete u New York. Da to nisam vidio vlastitim očima, ne bih mogao vjerovati” – ovako je jedan od susjeda opisao Getrurde Mokotoff i Alvina Manna, dvoje inspirativnih ljudi prepunih života, koji su jedno drugome u dobi od 98 i 94 godine života izrekli sudobonosno da

Foto: Justin Gilliand/The New York Times

Gertrude Mokotoff i Alvin Mann upoznali su se prije osam godina u teretani u Middletownu, državi New York, u kojoj i dalje zajedno treniraju dva puta tjedno, piše The New York Times.

“Zajednički prijatelj upitao me želim li upoznati jednu krasnu mladu damu”, prisjeća se gospodin Mann, usput cijepajući drva ispred svoje planinske kuće pored mjestašca Cuddebackville u američkoj saveznoj državi New York. Na njihovom prvom zajedničkom izlasku, Alvin je odveo Getrurde u restoran naziva Nešto slatko (Something Sweet).

“Bio je savršen gospodin”, priča Getrurde, a Alvin se ubacuje: “Bilo je u njoj nešto zbog čega sam poželio pričati i samo pričati.”

U sekundi su postali nerazdvojan tandem, razgovarajući o snovima, ciljevima i planovima za zajednički život.

Gospodin Mann, koji je obišao čitav svijet kao mornar na palubi američkog prekooceanskog trgovačkog broda, vratio se s uzburkanih svjetskih mora kako bi pronašao mir i tišinu u Cuddebackvilleu, te se fokusirao na jasan cilj – stjecanje sveučilišne diplome. Gospođa Mokotoff, pet godina starija od njega, upravo je dovršila uređivanje svog doma i nadala se da će uskoro pronaći dobro društvo s kojim bi podijelila životni prostor.
“Poznanici su me zadirkivali da se viđam sa starijom mačkom”, govori gospodin Mann smijući se, “ali nikad me nije smetala razlika u godinama jer smo nevjerojatno ‘kliknuli’ – i nije bilo šanse da je pustim da ode.

Vrijeme je prolazio, a on se zbližio s Getrude, sve dok jednog lipnja, nakon jedne od mnogih kasnonoćnih vožnji kući iz Metropolitan opere na Manhattanu, Getrude nije odlučila zaprkositi tradiciji.

“Zaprosila sam ga”, rekla je s nježnim osmjehom, “jer sam se umorila od toga da trčim za njim”.
Alvin je pristao na brak, te su 5. kolovoza u gradskoj vijećnici Middletona razmijenili svoje zavjete pred gradonačelnikom Joseph DeStefanom i pedesetak članova obitelji i prijatelja. Kad je gitarist zasvirao prve akorde pjesme “Somewhere Over the Rainbow”, gospođa Mokotoff, držeći malen buket bijelih ruža, pojavila se iz pokrajnje prostorije, te se laganim koracima uputila prema svom budućem mužu, koji je gledao u nju očima punim suza. Lica svih prisutnih bila su nasmiješena.

“Ovo je poput uranjenog rođendanskog poklona”, izjavila je gospođa Mokotoff prije nego će pružiti ruku gospodinu Mannu.
Veselila se pomisli na 20. kolovoza, dan kad će novopečeni bračni par udruženim snagama zapuhati u svjećice na njezinoj rođendanskoj torti – njih devedeset i devet.
“Pa što ako mi je 99 ili 98 – godine su samo broj”, izjavila je gospođa Mokotoff. “Ali danas mi je još 98 godina, stoga ne požurujmo stvari.
Gospodin Mann, kojemu su 94 godine, prošle je godine diplomirao povijest na koledžu Mount St. Mary, te se složio sa suprugom da se stvarna dob izražena u godinama života ne poklapa uvijek s dobi koju čovjek osjeća.
“Godine meni i Gertie ne znače baš ništa”, izjavio je, “i mi ih ne smatramo preprekom. Još uvijek u životu radimo sve što poželimo.”

Davno prije njihovog sudbonosnog susreta u teretani, životi gospođe Mokotoff, bivše gradonačelnice Middletowna, i gospodina Manna, umirovljenog poduzetnika, zaokruženi su u punom smislu.

Oboje su udovci, te iz prethodnih brakova imaju sedmoro djece, dvanaestero unuka i sedmoro praunuka.
“Ljudi nas često pitaju što nas održava mladima”, govori gospodin Mann. “Naravno, dijelom suvremena medicina, no najvećim dijelom razlog je u tome što živimo bezbrižno, ne dopuštajući da nas uznemiruju stvari i događaji nad kojima nemamo kontrolu.”
Gospođa Mokotoff rođena je 1919. u Brooklynu, New York, kao dijete Anne i krojača Abrahama Foxa. Diplomirala je na koledžu Brooklyn i potom magistrirala biologiju na sveučilištu Columbia. Kao dvadesetrogodišnja djevojka, 1941. udala se za Reubena Mokotoffa, kardiologa s Manhattana, gdje je par živio sve do 1952., kad je gospođa Mokotoff uvjerila svog supruga da se presele u Middletown, u kojemu je ubrzo postala vrlo omiljena i cijenjena od ostalih sugrađana.

Više od tri desetljeća radila je kao profesorica biologije, podučavala tehnologiju u medicini i mikrobiologiju na Orange County koledžu, na kojemu obnaša dužnost voditeljice zaklade. Također je pokrenula i prvi program tehničke poduke u korištenju elektronskog mikroskopa, a sve to ostvarila je usput odgajajući četvoro djece. Umjesto da sa šezdeset godina jednostavno ode u zasluženu mirovinu, gospođa Mokotoff odlučila je okušati se u politici, te je dvaput izabrana za vijećnicu u Middletonu, jednoglasno osvojivši drugi mandat. Zatim je postala predsjednicom gradskog vijeća, a 1989., u dobi od 71 godine, postala je prvom ženom gradonačelnicom Middletowna, te je na toj funkciji provela dva mandata. Njena su najznačajnija dostignuća iz tog vremena osnivanje moderne gradske knjižnice te revitalizacija i obnova starog kazališta Paramount, izgrađenog 1930. Suprug gospođe Mokotoff preminuo je 2002. U braku su proveli šezdeset i jednu godinu.

“Moja je majka oduvijek bila iznimno odvažna žena”, izjavila je kći gospođe Mokotoff, Susan Mokotoff Reverby, koja je u dobi od sedamdeset i jedne godine umirovljena s mjesta profesorice ženskih i rodnih studija na sveučilištu Wellesley. Susan je na majčinoj svadbi bila jedna od djeveruša.

“Uvijek je voljela pomagati drugim ljudima”, govori Susan, “i premda je bila članica Demokrata u gradu u kojemu su većina stanovnika simpatizeri Republikanske stranke, izabrana je za gradonačelnicu, iz čega je jasno vidljivo koliki je ugled i popularnost uživala u svojoj zajednici.”

Gospodin Mann rođen je u Manchesteru, u saveznoj državi New Hampshire, 24. svibnja 1923. godine. U dobi od 19 godina pridružio se američkim trupama u Drugom svjetskom ratu 1943. godine, u službi inženjera na teretnim brodovima, tankerima i bojnim brodovima.
“Bila su to zastrašujuća vremena”, govori gospodina Mann, “kad su oko nas tonuli bezbrojni brodovi. Bio sam jedan od sretnika koji se vratio kući.”
U doba svog časnog otpusta iz vojske 1947. već je bio oženjen, te se zaposlio, otvorivši vlastiti računovodstveni ured na Manhattanu. Život u velikom gradu nije bio po njegovoj mjeri, stoga je 1960. godine sa suprugom preselio u gradić Cuddebackville, gdje je izgradio dom u podnožju planine Catskill, koji naziva komadićem raja na zemlji. Iz prvog braka, koji je završio razvodom nakon dvadeset godina, gospodin Mann ima jednog sina, Marka, koji je u dobi od sedamdeset jedne godine bio kum svom ocu na vjenčanju s Gertrurde. Prije braka s Gertrurde, gospodin Mann bio je oženjen za Maybelle Kart, povijesničarku umjetnosti iz mjesta Great Neck. U braku su proveli četrdeset i pet godina, sve do Maybelline smrti 2007. godine.

Gospodin Mann najstarija je osoba koja je ikad doktorirala na Mount St.Mary koledžu, koji mu je dodijelio i počasni doktorat. U dobi od 90 godina, tijekom perioda od dvije godine, gospodin Mann bi dva puta tjedno vozio 130 kilometara kako bi prisustvovao predavanjima.

“Proučavali smo mnoge povijesne događaje poput Drugog svjetskog rata, Vijetnamskog i Korejskog rata, a to su sve bili događaji koji su se zbili tijekom mog života”, izjavio je gospodin Mann, dodavši: “Nije ni čudo da sam imao najbolje ocjene na većini ispita.”

Keith Schuler, koji je bio susjed gospodina Manna tijekom više od dvadeset godina, nazvao ga je inspiracijom i nevjerojatnim ljudskim bićem.
“Čovjek ima 94 godine, a ja ga svakodnevno viđam ispred kuće kako ruši stabla, cijepa drva, vuče klade iz šume sa svojim starim Ford traktorom, skuplja drvo za ogrijev ili kosi travu”, priča Keith i dodaje: “Zatim vidim njega i Gertrurde kako trče uokolo poput zaljubljenih srednjoškolaca, držeći se za ruke i ljubeći se. Vikendima odlaze na izlete u New York. Da to nisam vidio vlastitim očima, ne bih mogao vjerovati.”

Keith je njihovo vjenčanje nazvao “događajem kojemu se svjedoči jednom u životu”, što i ne čudi uzme li se u obzir da su uzvanici bili djeca, odrasli i stariji ljudi – od sedmomjesečnog praunuka gospođe Mokotoff, Jacka, do same gospođe Mokotoff, koja bi bila druga najstarija osoba na svadbi da je njezin brat Fred, inače gospodin u dobi od 103 godine, mogao prisustvovati događaju. Na zabavi nakon vjenčanja, mladoženja je zabavljao okupljene goste zanimljivim pričama o svojoj nevjesti, uključujući onu o tome kako je izgledalo kada je prvi put prespavala kod njega.
“Proveli smo čitav dan zajedno, nakon čega smo došli k meni. Postavio sam joj čistu posteljinu u sobi za goste, dok sam ja namjeravao spavati u susjednoj sobi”, priča gospodin Mann. “Nakon što je legla, pčoželio sam joj laku noć i krenuo van iz sobe, no zaustavila me riječima: ‘A kamo si ti pošao?'”

Nakon što su izmijenili zavjete i prstenje, vijećnicom se prolomio pljesak uzvanika, a mnogi među njima počeli su plakati od ganuća.
“Njihov entuzijazam je zarazan, a njihova sigurnost u zajednički život i sudbinu može nam svima poslužiti kao nadahnuće”, izjavio je gradonačelnik DeStefano, koji je u političkom životu njihovog grada bio štićenik gospođe Mokotoff, te završio riječima: “Želimo da im se u očima zauvijek zrcali privlačnost i ljubav koju osjećaju jedno za drugo”, nakon čega ih je proglasio mužem i ženom.

Nakon ceremonije, gospodinu Mannu je pošlo za rukom da se iskrade kroz stražnja vrata prostorije, te se nekoliko minuta nakon toga pojavio ispred vijećnice za volanom svoje crvene Toyota Corolle. Dok su gosti polako izlazili iz vijećnice, on je “turirao” automobilom za čiji su auspuh bile privezani konopci s limenkama koje su se kotrljale po cesti, a na autu je bila pričvršćena naljepnica na kojoj je pisalo “Upravo vjenčani”. Napravio je krug automobilom po ulici prije nego se vratio po svoju ženu.

“Ovo je fantastično”, izjavio je Charles Mokotoff, sin gospođe Mokotoff, gitarist koji je ostvario svjetsku karijeru, te zasvirao i na majčinoj svadbi.

Svečana večera održana je u hotelu John’s Harvest, a neposredno prije domjenka, gospođa Mokotoff zapanjila je sve prisutne nakon što je, posjevši se na stolicu, podigla vjenčanicu malo iznad koljena kako bi otkrila da nosi – podvezicu.

“Vrlo lijepo”, promrmljao je gospodin Mann obraza crvenijih od svog automobila, “moram priznati da mi se sviđa.”
Upitan hoće li mu se život drastično promijeniti sad kad je ponovno oženjen, odmahnuo je glavom.
“Ništa se neće promijeniti”, izjavio je gospodin Mann, te primio svoju suprugu za ruku. “Već smo toliko toga učinili zajedno, i, budimo realni, oboje znamo da su male šanse da jedno od nas napusti drugog jer je pronašao novog partnera”, dodao je smijući se. “Stoga, od sada nadalje, samo smo nas dvoje, zajedno, u svim danima koji preostaju od naših života.”