Naučite heklati ili osvježite staro znanje provlačenja očica

Zanimljivu radionicu heklanja pripremaju Knjižnice grada Zagreba za one koji žele naučiti ovu vještinu ili obnoviti staro znanje. Idealan je to hobi kojim možemo razvedriti zimske dane, ali ga i dalje prenositi djeci i unucima kao neizostavni dio naše tradicije.

Gotovo da nema starije dame koja ne zna heklati. Neke možda već dugo nisu provlačile očice tvoreći zanimljiv uzorak ili čipku, a priliku da heklericu ponovno uzmu u ruke i osvježe staro znanje nude Knjižnice grada Zagreba.  Naime, knjižnica Tina Ujevića heklanjem će ispratiti siječanj i zanimljivom radionicom dočekati veljaču njezinog prvog dana, u četvrtak od 18 sati. Svi koji žele naučiti ili se prisjetiti heklanja imat će prilike to učiniti uz voditeljicu Francisku Gluhak, pri čemu je materijal za radionicu osiguran.

Inače, heklanje se još naziva kukičanjem ili kačkanjem, a označava postupak pravljenja čipke ili tkanine od tanke vune ili konca, pri čemu se upotrebljava samo jedna igla s kukicom na vrhu, od kuda i potječe naziv, za razliku od štrikanja za koje se koriste dvije igle. Različiti uzorci na

čipki dobivaju se provlačenjem konca kroz postojeću očicu čime nastaje nova očica, a ovisno o načinu uboda i povezivanju očica mogu nastati tri osnovne očice: “duge”, “kratke-zbijene” i “očice-štapići” kao i njihove kombinacije. Pomoću pletaćih igala moguće je dobiti više različitih uzoraka.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Iako se smatra kako heklanje vuče korijene od drevnih ručnih radova starih kultura, nastalih u Arabiji, Kini i Južnoj Americi, ono se u Europi populariziralo početkom 19. stoljeća kada se pojavila prva tiskana shema u jednom nizozemskom časopisu. Heklanje se počelo koristiti kao jeftinija zamjena za izradu čipke, iako je zahtijevala više materijala od ostalih tehnika, no heklane čipke brže su se izrađivale i bile lakše za naučiti. Ova narodna radinost bila je posebno karakteristična za Irsku i sjevernu Francusku, čime su uzdržavane zajednice čiju su tradicionalnu privredu narušili ratovi. Čipku je reklamirala i kraljica Viktorija koja je i sama naučila heklati, a popularizaciji su doprinijele i razne tiskane sheme. Teksture i bodovi s vremenom su se razvijali, a radovi, kao i sama vještina, postali su sastavni dio svakog kućanstva, preživljujući do danas.