Piše Ante Gavranović: Trebamo li osnovati Servis umirovljenih stručnjaka po uzoru na Njemačku?

U razvijenim zemljama (Njemačkoj, Francuskoj, Nizozemskoj…) postoje udruge koje okupljaju umirovljene stručnjake s raznih područja djelatnosti, koji se koriste za nesebičnu, besplatnu pomoć malim i srednjim tvrtkama u uspostavljanju racionalnog poslovanja ili nekim specijalističkim znanjima i vještinama.

Piše: Ante Gavranović, predsjednik Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe

SES (Senior Experten Service) u Njemačkoj, na primjer, okuplja više od 20.000 umirovljeničkih stručnjaka, čije usluge obilato koriste zainteresirane tvrtke. Riječ je o zakladi njemačkog gospodarstva za međunarodnu suradnju, oslonjenoj na Ministarstvo za međunarodnu tehničku suradnju, ali se usluge pružaju i domaćim tvrtkama pod motom „Budućnost treba iskustvo“.

Zaklada pruža zainteresiranim umirovljenicima mogućnost da svoja znanja i vještine prenose  na druge, pružanjem usluga unapređuju i potiču daljnju izobrazbu stručnih i rukovodnih kadrova.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Više reda na domaćem tržištu

Zanimanje je veliko u oba pravca. Spomenuli smo da SES sada okuplja više od 20.000 umirovljenih stručnjaka. Istodobno, raste potražnja za njima, pa se napose mnogo traže liječnici-specijalisti, stručnjaci za agrar s posebnim znanjima, stručnjaci za preradu i dizajn u tekstilnoj industriji, stručni nastavnici za izobrazbu obrtnika i industrijskih radnika, stručnjaci za razvoj regionalnog turizma (posebno kuhari), stolari, specijalisti za  preradu drveta, zatim stručnjaci za prehrambenu industriju (posebno su traženi mljekari, pekari, slastičari i mlinari), eksperti za plastične mase, stručnjaci za strojarstvo i ljevaoničarstvo.

Zanimljiv je način djelovanja ovih eksperata. Bilo da je riječ o njihovom angažmanu u inozemstvu ili u domaćim tvrtkama, njihovo prisustvo traje od tri do šest tjedana, a maksimalno pola godina odnosno šest mjeseci. Po potrebi, mogu se angažirati i u nekoliko navrata, s određenom stankom kako bi se sagledalo rezultate njihova angažmana. Za svoj rad ne dobivaju naknadu. Zainteresirana tvrtka im za vrijeme boravka u njihovoj sredini osigurava pristojan smještaj, prehranu i određeni dnevni džeparac, a snosi i njihove putne troškove. Budući da će novi zakon o mirovinskom osiguranju biti znatno fleksibilniji kad je riječ o zapošljavanju umirovljenika, moglo bi se kroz tu platformu osigurati više reda na domaćem tržištu usluga. Možda se mogu pronaći i modaliteti kako ljudima platiti tu njihovu uslugu.

Ima umirovljenika voljnih raditi

Kod nas ne postoji takav oblik samopomoći u stručnim krugovima, pa bi bilo zanimljivo ako bi se (Matica umirovljenika Hrvatske?) pokrenula inicijativa da se među 1,2 milijuna umirovljenika okuplja zainteresirane ljude koji su, odlaskom u mirovinu, često fizički i mentalno još radno sposobni, voljni dio svog vremena koristiti za pomoć onima kojima je potrebna, bilo da se radi o tehničkim, obrtničkim, trgovačkim, medicinskim ili socijalnim zanimanjima i uslugama. Nerealno je očekivati da pružamo takve usluge i u zemljama kojima su one potrebne, ali to ne isključuje i tu mogućnost ako se takav servis uspostavi.

Jasno, to je povezano i s našim radnim zakonodavstvom, koje je dosta nefleksibilno. No, bilo bi zaista istinska šteta kad se ova mogućnost ne bi iskoristila, jer ti isluženi, a još uvijek orni stručnjaci mogu zaista pripomoći u mnogo slučajeva da se uzdigne proizvodna i organizacijska razina mnogih malih i srednjih poduzeća.

U svakom slučaju, trebalo bi provesti anketu među umirovljenicima, posebno onima koji imaju potrebne stručne kvalifikacije, jesu li voljni uključivati se u ovakav projekt i programe. Poznavajući mnoge među njima koji se kao umirovljenici osjećaju društveno beskorisnima, ponekad i neopravdano zapostavljenima, sigurno bi ovakav angažman pridonio porastu njihove samosvijesti i osjećaju društvene korisnosti.

U svakom slučaju, vrijedilo bi pokušati!

Piše: Ante Gavranović, predsjednik Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe