Istaknuto Zašto zbog mirovina ne izlazimo na ulice: "Pasivni smo, utučeni, apatični i - zapušteni"

Zašto zbog mirovina ne izlazimo na ulice: "Pasivni smo, utučeni, apatični i - zapušteni"

Jasmina Grgurić Zanze
Jasmina Grgurić Zanze

22. kolovoz 2018.

Google Dodajte Mirovina.hr kao željeni izvor na Googleu

Zašto hrvatski umirovljenici ne prosvjeduju protiv lošeg mirovinskog sustava? Nadolazeća mirovinska reforma za sada je otkrila više nedostataka, poput onih s dodatkom na mirovine, nego rješenja koja bi trebala izvući iz gliba naše starije stanovništvo. Pa, zašto onda ne izlazimo na ulice?

Predsjednica SUH-a, Jasna A. Petrović na prosvjedu umirovljenika 2017. Foto: Facebook/Pokret protiv siromaštva starijih osoba

Hrvatski umirovljenici protiv siromaštva i mirovina nedostatnih za normalan život prosvjedovali su u listopadu prošle godine. Međutim, prosvjed u organizaciji Sindikata umirovljenika okupio je svega oko tisuću umirovljenika u Zagrebu, što je neznatna brojka ako uzmemo u obzir da ih je ukupno oko 1,2 milijuna.

U jeku mirovinske reforme koja više otkriva neučinkovitost samog mirovinskog sustava, nego što nudi rješenja koja bi mogla unaprijediti standard starijih osoba u Hrvatskoj, postavlja se pitanje zašto umirovljenici ne izlaze na ulice. Problem dodatka na mirovine do kraja je rasvijetlio besmisao drugog mirovinskog stupa, na što su upozoravali i stručnjaci, što je samo jedan od pokazatelja da stvari ne idu u željenom pravcu.

Ne vide, ne čuju i ne govore

O tom fenomenu za Slobodnu Dalmaciju progovorili su umirovljena psihologinja, dr. Mirjanom Krizmanić i sociolog, dr. Sven Marcelić.

Krizmanić tako ističe kako u društvu postoji veliki broj potpuno pasiviziranih građana koji „ne vide, ne čuju i ne govore“, što automatski onemogućava bilo kakvu zajedničku akciju, što pak znači „da ostajemo živjeti u kaljuži i da ne može biti bolje“. Istaknula je kako se zgraža nad onim što vlasti namjeravaju učiniti s mirovinama te misli da će ljudi biti prevareni za svoje novce.

“Ja sa štapom plazim na sve moguće demonstracije i onda me susjedi pitaju: „A što tebi to treba?“ Pa ne idem zbog sebe, meni ne treba, ali treba našim potomcima” – kazala je za Slobodnu Krizmanić.

Krizmanić smatra kako našem društvu nedostaje pravih lidera koji bi motivirali građane, a postavila je i dijagnozu našeg društva;  “pasivni, utučeni i apatični, zapušteni u obrazovnom i društvenom smislu”.

Ne vjerujemo u sustav, ali ni u promjene

Sociolog sa Zadarskog Sveučilišta, dr. Sven Marcelić izostanak prosvjeda protiv mirovinskog kolapsa objašnjava nepovjerenjem građana, ne samo prema institucijama, nego i da mogu učiniti potrebnu razliku.

“Nepostojanje protesta zbog mirovinskog kolapsa može se povezati s činjenicom da živimo u zemlji u kojoj je povjerenje građana u institucije mizerno, i ljudi ne vjeruju da mogu utjecati na društvena zbivanja” – kazao je Marcelić.

Marcelić zaključuje da se ljudi bune i protiv mirovinske politike, ali ne tako što izlaze na ulice, nego tako što – odlaze iz zemlje.