Zajedno 53 godine: "Mi smo posljednja generacija takvih, mladi danas ne ostaju toliko dugo skupa"

Pred objektiv našeg fotoaparata spremno je stao sretni umirovljenički par iz Siska. Jovanka i Milan Radović iza sebe imaju više od pola stoljeća braka, točnije 53 godine. Ona je u mirovini već 22, a on deset godina. Za sebe kažu da su “starčići”, ali i dalje zaljubljeni. Sreli smo ih u šetnji pri povratku s tržnice, a s nama su rado popričali o tomu kako žive svoje umirovljeničke dane.

Jovanka Radović (73) kao djelatnica MUP-a u prijevremenu je mirovinu otišla prije 22 godine nakon gotovo tri desetljeća rada. Zadovoljna s umirovljeničkim primanjima, kaže nam, nije, ali njezine kolegice koje su odlazile kasnije imaju još manju mirovinu. Njezin 79-godišnji suprug Milan, profesor tjelesne i zdravstvene kulture, umirovio se kao voditelj programa plivanja i rekreacije u sisačkom Sportsko-rekreacijskom centru.

Danas vrijeme najradije provode u svojoj vikendici u Starom Brodu uz rijeku Kupu.

“S dvije mirovine se može živjeti, ali mora se paziti. Skućili smo se prije toga, sve smo riješili pa se sada održavamo. Najviše se troši na režije i prehranu, s godinama čak ne više ni na garderobu. U vikendici imamo voća, ne možemo se požaliti. Međutim, trebalo bi nam i da možemo malo putovati, kao što rade stariji ljudi na zapadu, ali to već teže” – kažu nam Jovanka i Milan.

O 53 godine braka ističu i sami da se takve “maratonske” veze danas rijetko sreću.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

“Mi smo posljednja generacija takvih, mladi danas ne mogu dugo skupa” – dodaju.

Prate sva politička događanja koja se tiču umirovljenika, ali se s njima pretjerano ne zamaraju.

“Ovo povećanje mirovine je zavaravanje ljudi, jer su mirovine male. Tko ima veliku plaću ili mirovinu, njemu dva posto možda još nešto i znači, a nama ostalima, ne baš pretjerano. Što će s tim netko tko ima tisuću kuna? Svako povećanje dobro dođe, ali i da bi povećanja bila veća, treba osigurati ogromnu količinu sredstava iz državnog proračuna” – smatra ovaj umirovljenički par.

Sa 60 kuna više, može se kupiti tek nešto povrća na tržnici koju rado posjećuju.

“To se ništa ne osjeti. Dobijem recimo 60, 70 kuna, ideš s tim jednom na plac, kupiš malo mahuna i graha i potroši se za čas. S druge strane, cijene idu ipak gore, ne prate mirovine poskupljenja i to je najveći problem zapravo” – zaključuje gospođa Jovanka.