Zimi znatno dulji period provodimo kod kuće pa se zna dogoditi da cijeli dan, ili čak više njih, uopće ne iziđemo van. Kada k tomu pridodamo koronavirus, situacija je još gora. No, stručnjaci upozoravaju da takvo ponašanje na nas značajno utječe. Kako? Pogađate, uglavnom negativno!

Foto: Rawpixel
Stručnjakinja dr. Jo Daniels objašnjava što se zapravo događa s nama kada cijeli dan ostanemo kod kuće. Ova klinička psihologinja specijalizirana za tjeskobu i umor tijekom pandemije iznosi čitav niz dokaza o utjecaju boravljenja kod kuće na naše mentalno zdravlje.
“Prije svega, doista je normalno da ne želite izlaziti van. U ovo doba godine obično prelazimo u stanje hibernacije. Stoga je razumno povlačiti se u zatvorene prostore, pogotovo ako ima toliko dobrih stvari na televiziji” – kaže za LadBible utješno dr. Daniels.
Biti aktivan pomaže nam riješiti se stresa i tjeskobe
Prirodno, izlazak van nije prva stvar koju biste željeli učiniti. Premda biste željeli ostati u zatvorenom sve do ljeta, skupljanje energije ipak je najbolja stvar koju možete učiniti. A to ćete najbolje postići punjenjem baterija na svježem zraku.
“Poteškoće s našim mentalnim zdravljem rastu ako na ovaj ili onaj način ne zadovoljavamo naše osnovne životne potrebe. Ako ostanemo predugo u kući, to znači da nemamo pristup nekim stvarima koje su nam potrebne” – pojašnjava stručnjakinja.
No, nije samo naš um onaj koji će imati koristi od izlaska na svježi zrak.
“Fizička aktivnost presudna je i za mentalno i za fizičko zdravlje, jer nam pomaže da se riješimo stresa i tjeskobe, a također oslobađa endorfine te nas čini sposobnijima za odgovor na infekciju” – navodi psihologinja.
Osim svježeg zraka, važno je susresti se s drugom osobom i otići u šetnju pridržavajući se fizičke distance. To će nam donijeti čitav niz blagodati. Kontakt s osobom “licem u lice” jako je važan za naše blagostanje, pri čemu se ne misli na socijalizaciju zbog same socijalizacije.
Susret s drugima daje nam drugu perspektivu
“Mi smo društvena bića kojima je to potrebno, ali još jedan razlog je taj što nam razgovor s drugima daje novu perspektivu o određenim situacijama. Što dulje vremena provedete u kući, to ćete se više usredotočiti na neke svoje brige i probleme” – napominje dr. Daniels.
A to nije dobro, navodi dalje, jer nemamo ništa što bi nas od tih poteškoća odvratilo.
“Bez te drugačije perspektive osjećat ćemo se lošije, a što se lošije osjećamo, to su manje šanse da ćemo raditi one stvari koje čine da se osjećamo dobro. Tako upadamo u zamku da što više vremena provodimo sami i time se samo još više fokusiramo na naše brige” – pojasnila je.
Ipak, ključ je u balansu.
“Prisiljavati ljude da izađu van ako baš nikako ne žele ima suprotan efekt i mentalno zdravlje im se može pogoršati. Sada je važno pronaći ravnotežu između onoga što je korisno i onoga što je sigurno” – zaključuje.
Za kraj predlaže da se iziđe u kratku šetnju, makar i sam, bez obzira što to nije jednako poticajno kao s drugom osobom. Ali, mali koraci su važni i dovest će nas do željenog cilja, pojačanih aktivnosti i susreta s drugima.