Umirovljenik Mio (66): Bio sam stolar na minimalcu, ali imam dobru mirovinu

Umirovljenik Mio (66) je radio za minimalnu plaću, ali se ne žali na iznos mirovine. Radi kada želi, ima svoj automobil, ali ne ide na nikakva putovanja. Vratio se životu s roditeljima kako bi im pomogao te ima bašču u kojoj uzgoji dovoljno povrća za svoje potrebe.

Umirovljenik iz Osijeka Mio (66) dadio je strukovni posao te ga politika nikada nije zanimala. Jedino što mu je važno je to da mu redovito sjeda mirovina. Ima još uvijek auto, ali, unatoč tome što auto koristi plin kao izvor goriva, on se više ne vozi koliko je vozio prije. Radi, ali samo koliko on želi te ima bašču. Ona mu je, osim što mu je izvor hrane, ujedno i rekreacija jer ostaje u dobroj formi.

“Sad sam već 5 ili 6 godina u mirovini. Bio sam stolar i na minimalcu. Imam dobru mirovinu, ona mi je sada skoro kolika mi je bila i plaća. Politika me baš i ne zanima. Samo dok je mirovina, kolika je, je. Sad je negdje oko 3000 kn. Imam još uvijek i auto, je da je star 70 godina, ali još ide, troši. On je na plin, ali se sad više ne vozam koliko prije. Radim nešto malo, ali koliko hoću. Ne ono na 4 sata. Ne idem na more i ne idem nikuda. Imam stare roditelje pa i njih služim. Njima sam se vratio i s njima živim.” – priča umirovljenik Mio.

Uz pomaganje roditeljima, ima svoju bašču koju održava sam. Uz to što ga fizička aktivnost održava dobrog zdravlja, bašča mu dobro dođe jer ono što je uzgojio prošle godine, nije morao kupovati u trgovini.

„Imam vrt. Sam ga sadim, kopam i nitko mi ne pomaže. Dok radim u njemu, barem se opustim, ne mislim na ništa. Nitko mi ne smeta. Dobro je i kako ne bi dobio na kilaži, imam kila koliko sam imao s 20 godina. Od kad sam otišao u mirovinu, nisam morao ići kod doktora, a prije sam zbog posla išao svake godine na sistematski pregled. Samo mladi ne vole ni kopati ni saditi ni ništa. Radim barem za sebe da hranu napravim. Ja sam lani, koliko sam imao za sebe iz vrta, ništa nisam morao kupiti. Imao sam graha, mahuna, krastavaca, paprike, kupusa..“- završava gospodin Mio.