U 59. godini života: Nakon duge i teške bolesti preminuo scenarist i redatelj Lukas Nola

U 59. godini života preminuo je redatelj i scenarist Lukas Nola. U proteklih 10 dana bolest s kojom se borio već neko vrijeme mu je pogoršala zdravstveno stanje te je na kraju završio u bolnici.

Nakon duge i teške bolesti, u 59. godini života preminuo je poznati hrvatski filmski redatelj i scenarist, Lukas Nola. Vijest o smrti je za 24sata potvrdio njegov prijatelj, glumac Goran Grgić koji je istaknuo da mu se zdravlje u proteklih 10 dana pogoršalo, zbog čega je i završio u bolnici.

Nola je rođen 31. ožujka 1964. godine u Zagrebu. Otac mu je bio scenograf i dekorater u zabavnim, dječjim, dokumentarnim i dramskim emisijama i serijama, tadašnje Televizije Zagreb, a današnjeg HRT-a. Majka mu je bila tajnica jednog redatelja, a brat Filip i supruga Barbara su glumci, pa ne čudi i njegovo usmjerenje u tom pravcu.

Život proveo u umjetnosti

Završio je Školu primijenjene umjetnosti, a kasnije je studirao na Likovnoj akademiji i Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu na odsjeku filmske režije, gdje je i diplomirao 2003. te postao izvanredni profesor. Stigao je studirati i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je kao urednik i autor, ali i scenograf raznih emisija na OTV-u, a potom i na HRT-u.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Kao redatelj i scenarist debitirao je 1993. godine dječjom televizijskom dramom “Šuma Striborova”, a poznatiji javnosti je postao srednjometražnom filmu “Dok nitko ne gleda”. Godinu dana poslije snima film “Svaki put kad se rastajemo, a 1997. “Rusko meso”, u kojem i glumi. Omiljeni film bio mu je “Nebo, sateliti” iz 2000., godinu dana poslije snimio je film “Sami”, a 2004. i “Krađu”. Godine 2007. je snimio film “Pravo čudo” u kojem glumi njegova supruga Barbara, a 2012. film “Šuti”, u kojem progovara o žrtvama obiteljskog nasilja.

Od 2001. do 2003. godine je bio umjetnički direktor Dana hrvatskog filma u Zagrebu, a istodobno je bio i član Vijeća za film Ministarstva kulture Republike Hrvatske. Godinu poslije je postao umjetničkim direktorom Zagreb filma.

Režirao je serije “Operacija Kajman” i “Čuvar dvorca”, a u kazalištu se pojavio s predstavom “Noćni let”, a nakon toga je napisao i režirao “Ptice II” i postavio “Milovanja” Sergeja Belbela i “Mafiju” Dubravka Jelačića Bužimskog.

Nagrade za bogati rad

Za svoj bogati opus je tri puta bio nagrađen Zlatnom arenom, najprije za scenarij filma “Svaki put kad se rastajemo” (1995.), a potom i za režiju filmova “Nebo, sateliti” (2000.) i “Sami” (2001.) Film “Šuti” je na Festivalu igranog filma u Puli je nagrađen sa šest nagrada, a na Danima hrvatskog filma je dobio nagradu Oktavijan. Od 2000. nositelj je Reda hrvatskog pletera, kojeg mu je dodijelio predsjednik Republike Hrvatske.

Godine 2014. je doznao da boluje od karcinoma grla. Uspješno je operiran te se nakon tri godine vratio s novim projektima. Iza njega su ostali brat Filip, supruga Barbara, kćer Mara i sin Jakov.