'Pile bakino': Baka i djed dočekali Marka Livaju i otkrili kakav je bio kao dječak

U Kaštel Kambelovcu jučer su rodbina i prijatelji dočekali brončane Vatrene, Marija Pašalića i Marka Livaju. Doček je posebno bio emotivan za Livajine baku i djeda koji su otkrili kakav je on bio kao dječak i gdje je počeo njegov nogometni put.

Nakon veličanstvenog dočeka Vatrenih u Zagrebu, mnogi gradovi iz kojih potječu naši reprezentativci organizirali su i vlastite dočeke. Među njima su bili Split, koji je dočekao sve sadašnje i bivše igrače Hajduka, a potom i Kaštel Kambelovac koji je dočekao Marija Pašalića i Marka Livaju.

Bio je to više obiteljski doček, s obzirom na to da su među prvim čestitarima bili Livajini baka i djed, Radojka i Mirko Botica. Ispričali su za medije kakvo je bilo njegovo djetinjstvo i koliko su oduševljeni njime.

– Ovdi je tuka balun, u mene je bija svaki dan, govori za RTL njegova baka dodajući kako ga je uvijek šopala hranom, zbog čega je kao dječak bio malo bucmast.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Pile bakino

Njegov je djed, pak, redovito opskrbljivao “Maradonu iz Kaštela”, kako zovu strijelca jednog od četiri pogotka protiv Kanade. Zahvaljujući tome, s Markom je završio na muralu koji mu je posvećen.

– Balune, kopačke, što god je tija kupovali smo mu, po želji. Što bi rekao, donesi dida, ja bi njemu donija. Kao dječak je bio jako odličan, slušao je babu, on je bio pile bakino, prisjeća se djed Mirko Botica.

Svojim nastupima izmamio je suze na oči svoje bake i djeda. Ponosni su njegovim nastupom u Katru.

– Nisam mogla gledati ispočetka. Gledala sam pa se dignem, pa sve tako. Kad je zabio gol, onda sam plakala, i ja i muž, prenosi Index bakine riječi.

Ne vole tetovaže

Iako je bio poslušno dijete, a i sad joj je privržen, baki se jedna stvar na Marku nikako ne sviđa. Riječ je o tetovažama, kojih navodno ima više od stotinu.

– Znaš, to mi nije bilo pravo. Ja ti iskreno kažem, nemam ti šta muljat’. Ali sad nekako, navikla sam, pa on kad dođe, onda – baba vidi ovo, vidi ono. A ja, pusti me. Nisam nijednu puno gledala, uz smijeh je zaključila Radojka Botica.