Ugovori o uzdržavanju: Novi vlasnici nekretnine su se upisali u zemljišne knjige, ali račune plaća nepokretna starica

Ana Kanazir
3. ožujka 2023.
Priče
A- A+

Sve je više prevara koje nastaju zbog potpisivanja dosmrtnog ugovora i ugovora o doživotnom uzdržavanju, a primjer toga su i dvoje umirovljenika. Nataša Papeš ima 87 godina, a svoj je dom dosmrtnim ugovorom prepisala ljudima za koje je mislila da su joj prijatelji. Gospodin Štrbak se godinama brinuo o nevjenčanoj supruzi koja je ugovor o doživotnom uzdržavanju potpisala sa svojom kćerkom, a sada bi mogao završiti na cesti. Ugovori o uzdržavanju su najlakši način kako doći do nekretnina starijih osoba, a nisu dovoljno dobro regulirani.

Umirovljenica Nataša leži u krevetu

Umirovljenica Nataša | foto: Screenshot Provjereno

Kao što smo pisali ovdje, istraživanje iz 2019. godine je pokazalo kako se više od 63 posto starijih osoba prije potpisivanja ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju nije raspitalo o njihovom značenju. Kako bi ovakvih slučajeva bilo što manje, ugovori o uzdržavanju moraju biti dodatno kontrolirani.

Doživotno i dosmrtno uzdržavanje: Štetne ugovore treba ukinuti, a ostale regulirati registrom

Na početku je sve bilo u redu, a onda se promijenilo

Dosmrtni ugovori su zapravo najlakši načini za preuzimanje tuđe nekretnine. Kod potpisivanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, onaj koji pruža uzdržavanje može prenijeti nekretninu odmah u trenutku potpisivanja ugovora. Nažalost, ovi ugovori se rijetko poštuju, pa mnoge starije osobe ostaju bez svojih domova, ali i bez uzdržavanja.

Upravo to se dogodilo starici Nataši Papeš koja ima 87 godina, a koja je samo htjela da netko brine o njoj pa je potpisala ugovor o dosmrtnom uzdržavanju s prijateljima. Iako je na početku sve izgledalo dobro, vrlo brzo je vidjela pravo lice osoba kojima je vjerovala.

– U početku se brinula za mene što se tiče kuhanja, ja sam išla k njima na ručak. Prvu godinu bilo je tako, rekla je Nataša i dodala kako su uskoro promijenili priču pa joj je prijatelj rekao da može biti sretna što je žensko jer bi joj u suprotnome polomio kosti.

Njih je odabrala jer im je vjerovala i mislila je da će joj pomoći.

– Mislila sam da su idealan par. Ona je aktivistica za zaštitu životinja, ona će se pobrinuti za sve. A njega poznam, on je uvijek miran i staložen. Rekla sam prilikom potpisa da pristajem na dosmrtno jer vjerujem da sam našla ljude u koje mogu imati povjerenja, rekla je Nataša repoterki Provjerenog Barbari Majstorović.

Raskid ugovora čeka već sedam godina

Njezin idući korak je bio pokušaj raskidanja ugovora, ali to nije uspjela napraviti u ovih sedam godina. Novi vlasnici njezine nekretnine su se odmah upisali u zemljišne knjige, ali račune i dalje plaća Nataša.

– Sve režije, komunalno, sve naknade – sve je na moje ime. I ja sve to plaćam otpočetka. Sve do sada, rekla je umirovljenica Nataša.

Ipak, o njoj se brinu patronažne sestre u sklopu projekta Zaželi pa ima barem neku vrstu pomoći.

Ugovor o doživotnom uzdržavanju isto ima mana

Situacija nije puno bolja ni s osobama koje su potpisale ugovor o doživotnom uzdržavanju. Tako je Pero Štrbak živio u izvanbračnoj zajednici 28 godina sa Šteficom koja je 2005. godine potpisala ugovor o doživotnom uzdržavanju s jednom od svojih kćeri. Dvije godine kasnije se Štefica razboljela, a kćer je nije posjetila sedam godina.

– Ostala je živa, ali nepokretna. Onda više nije mogla ni žlicu držati, a kamoli nešto drugo. Bila je slijepa, teško je komunicirala, a poslije je prestala i s komunikacijom, objasnio je Pero i dodao kako kćer nije uopće vodila brigu o svojoj majci.

I Štefica je pokušala raskinuti ugovor prije sedam godina, a presuda je trebala biti izrečena u prosincu prošle godine, ali je nažalost Štefica preminula mjesec dana prije toga. Kćer se odmah upisala u zemljišne knjige, a Pero sada ne zna svoju sudbinu.

Đuka Katrić
Nevjerojatna priča iz Gornjeg Stupnika: Dementni umirovljenik mislio da potpisuje suglasnost za kanalizaciju pa prepisao kuću susjedi

Ugovori o uzdržavanju se trebaju kontrolirati

Svoje mišljenje o ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju je dala i Jasna Petrović, predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske.

– Takve priče na sudovima ne funkcioniraju. Mi smo podnijeli zahtjev da se u roku od 15 dana mora sazvati prvo ročište, a u roku od šest mjeseci donijeti prva presuda. Nažalost presuda nema jer se ročišta sazivaju jednom godišnje. Svjedoci pomru, to ispada kao da su suci u dogovoru s uzdržavateljima i da im pogoduju da se odluka ne donese, rekla je za Provjereno.

Dodala je i kako smo mi zemlja koja je prepustila starce privatnim pljačkama i usamljenom umiranju.

– Mi tražimo da se donormiraju ugovori o uzdržavanju. Oni trebaju postojati, to nije sporno, ali pod strogim nadzorom socijalnih službi države. Tražimo da se to riješi tako da postoji i registar i anamneza i da ne možete potpisati više od dva ugovora. Tražimo i da se omogući brzo sudsko postupanje jer bez toga nema ništa, rekla je Petrović.

Još jedan primjer o ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju je i priča o dementnom gospodinu koji je mislio da potpisuje suglasnost za kanalizaciju, a zapravo je prepisao kuću susjedi i sada ne zna kakva ga sudbina očekuje. Više možete vidjeti ovdje.

Copy link
Powered by Social Snap