Ugovori o uzdržavanju: Novi vlasnici nekretnine su se upisali u zemljišne knjige, ali račune plaća nepokretna starica

Sve je više prevara koje nastaju zbog potpisivanja dosmrtnog ugovora i ugovora o doživotnom uzdržavanju, a primjer toga su i dvoje umirovljenika. Nataša Papeš ima 87 godina, a svoj je dom dosmrtnim ugovorom prepisala ljudima za koje je mislila da su joj prijatelji. Gospodin Štrbak se godinama brinuo o nevjenčanoj supruzi koja je ugovor o doživotnom uzdržavanju potpisala sa svojom kćerkom, a sada bi mogao završiti na cesti. Ugovori o uzdržavanju su najlakši način kako doći do nekretnina starijih osoba, a nisu dovoljno dobro regulirani.

Kao što smo pisali ovdje, istraživanje iz 2019. godine je pokazalo kako se više od 63 posto starijih osoba prije potpisivanja ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju nije raspitalo o njihovom značenju. Kako bi ovakvih slučajeva bilo što manje, ugovori o uzdržavanju moraju biti dodatno kontrolirani.

Na početku je sve bilo u redu, a onda se promijenilo

Dosmrtni ugovori su zapravo najlakši načini za preuzimanje tuđe nekretnine. Kod potpisivanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, onaj koji pruža uzdržavanje može prenijeti nekretninu odmah u trenutku potpisivanja ugovora. Nažalost, ovi ugovori se rijetko poštuju, pa mnoge starije osobe ostaju bez svojih domova, ali i bez uzdržavanja.

Upravo to se dogodilo starici Nataši Papeš koja ima 87 godina, a koja je samo htjela da netko brine o njoj pa je potpisala ugovor o dosmrtnom uzdržavanju s prijateljima. Iako je na početku sve izgledalo dobro, vrlo brzo je vidjela pravo lice osoba kojima je vjerovala.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

– U početku se brinula za mene što se tiče kuhanja, ja sam išla k njima na ručak. Prvu godinu bilo je tako, rekla je Nataša i dodala kako su uskoro promijenili priču pa joj je prijatelj rekao da može biti sretna što je žensko jer bi joj u suprotnome polomio kosti.

Njih je odabrala jer im je vjerovala i mislila je da će joj pomoći.

– Mislila sam da su idealan par. Ona je aktivistica za zaštitu životinja, ona će se pobrinuti za sve. A njega poznam, on je uvijek miran i staložen. Rekla sam prilikom potpisa da pristajem na dosmrtno jer vjerujem da sam našla ljude u koje mogu imati povjerenja, rekla je Nataša repoterki Provjerenog Barbari Majstorović.

Raskid ugovora čeka već sedam godina

Njezin idući korak je bio pokušaj raskidanja ugovora, ali to nije uspjela napraviti u ovih sedam godina. Novi vlasnici njezine nekretnine su se odmah upisali u zemljišne knjige, ali račune i dalje plaća Nataša.

– Sve režije, komunalno, sve naknade – sve je na moje ime. I ja sve to plaćam otpočetka. Sve do sada, rekla je umirovljenica Nataša.

Ipak, o njoj se brinu patronažne sestre u sklopu projekta Zaželi pa ima barem neku vrstu pomoći.

Ugovor o doživotnom uzdržavanju isto ima mana

Situacija nije puno bolja ni s osobama koje su potpisale ugovor o doživotnom uzdržavanju. Tako je Pero Štrbak živio u izvanbračnoj zajednici 28 godina sa Šteficom koja je 2005. godine potpisala ugovor o doživotnom uzdržavanju s jednom od svojih kćeri. Dvije godine kasnije se Štefica razboljela, a kćer je nije posjetila sedam godina.

– Ostala je živa, ali nepokretna. Onda više nije mogla ni žlicu držati, a kamoli nešto drugo. Bila je slijepa, teško je komunicirala, a poslije je prestala i s komunikacijom, objasnio je Pero i dodao kako kćer nije uopće vodila brigu o svojoj majci.

I Štefica je pokušala raskinuti ugovor prije sedam godina, a presuda je trebala biti izrečena u prosincu prošle godine, ali je nažalost Štefica preminula mjesec dana prije toga. Kćer se odmah upisala u zemljišne knjige, a Pero sada ne zna svoju sudbinu.

Ugovori o uzdržavanju se trebaju kontrolirati

Svoje mišljenje o ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju je dala i Jasna Petrović, predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske.

– Takve priče na sudovima ne funkcioniraju. Mi smo podnijeli zahtjev da se u roku od 15 dana mora sazvati prvo ročište, a u roku od šest mjeseci donijeti prva presuda. Nažalost presuda nema jer se ročišta sazivaju jednom godišnje. Svjedoci pomru, to ispada kao da su suci u dogovoru s uzdržavateljima i da im pogoduju da se odluka ne donese, rekla je za Provjereno.

Dodala je i kako smo mi zemlja koja je prepustila starce privatnim pljačkama i usamljenom umiranju.

– Mi tražimo da se donormiraju ugovori o uzdržavanju. Oni trebaju postojati, to nije sporno, ali pod strogim nadzorom socijalnih službi države. Tražimo da se to riješi tako da postoji i registar i anamneza i da ne možete potpisati više od dva ugovora. Tražimo i da se omogući brzo sudsko postupanje jer bez toga nema ništa, rekla je Petrović.

Još jedan primjer o ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju je i priča o dementnom gospodinu koji je mislio da potpisuje suglasnost za kanalizaciju, a zapravo je prepisao kuću susjedi i sada ne zna kakva ga sudbina očekuje. Više možete vidjeti ovdje.