Kada ti život da limune, napravi limunadu - ovaj umirovljenik gleda samo na pozitivnu stranu

Stjepana smo zatekli u Travnom, nedaleko njegova stana. Sjeo je odmoriti na klupicu u hladu. U posljednjih godinu dana, puno se toga promijenilo u životu ovog bivšeg kontrolora karata. Prije osam mjeseci, preminula mu je supruga. Otad, domaćinstvo ima samo jednu mirovinu, pa se treba snaći, kazao je.

https://www.facebook.com/HumansofMirovina/photos/a.424906724594852.1073741828.424886914596833/474078649677659/?type=3&theater

Nas je privukao njegov dres, u kojemu je izgledao vrlo cool, pa smo ga pitali gdje ga je nabavio…

Njegova priča nije najsretnija, no on ju priča s osmijehom na licu.  Sve u svemu, rekao nam je, zadovoljan je svojim životom u mirovini. Ima društvo, i to puno društva, tvrdi – puno prijatelja i braće koja mu pomažu otkad su prihodi u njegovu kućanstvu smanjeni za jednu mirovinu.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

“Bio sam u Španjolskoj, tamo sam dobio ovaj dres. Bio sam s bratom u Madridu. On govori jezike, onda sam s njim bio. Ja jedino znam malo njemački, drugo ne znam. On govori engleski, pa smo se znali snać’. Imam još jedan dres” – ispričao je.

Stjepan se još uvijek privikava na promjene nastale u njegovu životu, no sretan je što zna da još uvijek nije sam, bez obzira na to što supruga više nije s njim.

“Imam dosta braće, pa ako što trebam, oni mi pomognu. Hvala Bogu – ne pijem i ne pušim. To je velika sreća. Onda nekako prebrodim mjesec”, objasnio nam je Stjepan.  Na poroke odlazi puno novaca, svjestan je – zato je zahvalan samome sebi što im se nije odao. I ovako, kaže, jedva ima se pokriti mjesečne troškove režija i hrane. Radio je u ZET-u 35 godina, no tvrdi, “zabadava” – kao i svugdje. Tamo je promijenio nekoliko radnih mjesta. Između ostaloga, Stjepan je bio kontrolor karata. U njegovo vrijeme, čini se, nije bilo kao danas u tramvajima. “Prije su se svi švercali”, rekao nam je Stjepan.

“Morali smo se derati, ‘eeeej, imaš kartu, nemaš’, a danas je sve elektronika. Sad šutiš i čekaš. Ako ima, ima, ako nema, nema. Danas je tehnologija takva da nema više onog ‘je’ l imaš, je l’ nemaš’ – sad je to druga pjesma”, zaključio je.

Sve se mijenja, no valja se priviknuti na promjene, smatra ovaj umirovljenik koji je, unatoč činjenici da mu je prije bilo bolje, spreman na suočavanje sa svim novim izazovima koji mu se nađu na putu.