86-godišnja udovica: Volim supruga kao i prvoga dana, zato ću živjeti za oboje sve dok se opet ne sretnemo

Čak i time što je otišao s ovoga svijeta, njezin suprug dao joj je snage za dalje. Od prvoga dana, kaže, voli ga jednako. Danas živi za oboje i zna da će se ponovno sresti.

View this post on Instagram

A post shared by Humans of Bombay (@officialhumansofbombay)

Na Instagram profilu @officialhumansofbombay, osvanula je priča zaljubljene umirovljenice. Prenosimo je u cijelosti na hrvatskom:

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

“Upoznala sam ga na kratkom tečaju stenografije – izlazili smo pet godina prije nego što smo se vjenčali. Bio je to brak iz ljubavi u doba kada brakovi iz ljubavi nisu postojali. Naša veza išla je glatko – svi su odobravali i slavili našu ludu zaljubljenost. Mislim, kako i ne bi? Moglo se osjetiti do kostiju!

Moj suprug i ja, živjeli smo jednostavnim, prekrasnim životom. Marljivo smo radili, uštedili i zajedno proputovali svijet. Odgojili smo dvoje predivne djece i naš se život vrtio oko slatkih žrtvava kako bismo im omogućili najbolje. Od zašivanja haljina za moju kćer, do tajnih podsmijavanja šteti koju je sin prouzročio, bio je to dobar život.

Prije četiri godine, moj suprug preminuo je u miru. To mi je slomilo srce, na neko vrijeme, ali čak i u smrti, dao mi je snage… Jer sam znala da moram nastaviti putovanje za oboje. Zato, putujem svijetom sama, držeći ga blizu svome srcu. Pazim na sebe – vježbam, upravljam našim investicijama i igram Rummy dva puta tjedno! Vrhunac moga tjedna je kuhanje ručka za unuke, svake nedjelje, kada me opsjedaju pitanjima o tome kako sam upoznala njihovog djeda i u kakve nestašne nezgode su njihovi roditelji sve ulazili. Moja najdraža priča je iz vremena kada je moj tvrdoglavi, blesavi sin riskirao svoj život za letećeg zmaja.

Pa evo me, u dobi od 86 godina, živim predivan život u Koloniji Parsi. Naravno, nedostaje mi suprug – ne prođe dan da ne poželim da je ovdje, da me drži za ruku… Ali to onda ograničava našu ljubav na fizičku bliskost. Volim ga jednako danas, kao što sam ga voljela prvoga dana i zato ću sretno živjeti za oboje… Dok se ponovno ne sretnemo.”