BUZ: ‘Umirovljenici su postali nevidljivi, društvo više brine o napuštenim psima’
Predsjednik BUZ-a Milivoj Špika poručuje da društvo danas pokazuje više brige za napuštene životinje nego za umirovljenike. Upozorava da se brzo i učinkovito organiziraju akcije za napuštene životinje, dok sve veći broj starijih ljudi živi na rubu siromaštva. Smatra da su prioriteti u društvu poremećeni i ističe da briga za životinje jest civilizacijska obveza, ali briga za ljude je ustavna i zakonska obveza države.
Umirovljenik na snijegu i pas | Foto: Pexels
Predsjednik BUZ-a Milivoj Špika tvrdi da društvo brine više o napuštenim psima nego o umirovljenicima. Kaže da živimo u vremenu kad se sustavno financira briga za napuštene životinje, a istovremeno sve više umirovljenika živi na rubu siromaštva. Špika je nedavno komentirao da se u Hrvatskoj više isplati biti migrant, nego umirovljenik, a više o tome pisali smo ovdje.
‘Gdje je ta energija kad su u pitanju umirovljenici?’
Špika ističe da su prioriteti u društvu poremećeni i da je sve teže ignorirati činjenicu da se toliko napora ulaže u napuštene životinje, umjesto u ljude koji su desetljećima radili i uplaćivali doprinose. Navodi kako se akcije prikupljanja pomoći za napuštene životinje organiziraju brzo, učinkovito i uz snažnu medijsku potporu. Gradovi i skloništa, poput onih u Zagrebu ili Šibeniku, zajednički promoviraju udomljavanje, solidarnost i brigu, ističe Špika. Umirovljenica Mirjana nekad je radila kao viša primalja, a danas je u mirovini, ali bez krova nad glavom, više o tome čitajte ovdje.
– Društvo reagira gotovo instinktivno i to je samo po sebi veoma pohvalno. No gdje je ista ta energija kada su u pitanju gladni, bolesni i napušteni umirovljenici? Gdje su središnje informativne emisije o starijim ljudima koji kopaju po kontejnerima, koji zimu dočekuju bez grijanja ili završavaju na ulici? Gdje su nacionalne akcije ili barem sustavna državna intervencija koja bi spriječila da ljudi u poznim godinama života postanu beskućnici, pita se Špika.
‘Trebaju li najugroženiji umirovljenici početi lajati?’
Nema emotivnih reportaža o umirovljenicima, kao ni organiziranja masovnih donacija, napominje Špika. Dodaje da su postali nevidljivi nakon što su prestali biti ‘ekonomski korisni’. Špika smatra da je ironično jer se čini da bi umirovljenici bolje prošli kada bi ih se tretiralo kao kućne ljubimce. Kaže da bi u tom slučaju imali osiguranu hranu, smještaj i zdravstvenu skrb.
– Trebaju li, da bi postali prioritet, najugroženiji umirovljenici početi ‘lajati’ ili ‘mijaukati’? Trebaju li se natjecati za pažnju medija kako bi netko primijetio da su gladni, bolesni i sami? Ako je odgovor potvrdan, onda problem nije u njima, nego u državi i društvu koje je izgubilo kompas vrijednosti. Briga za životinje jest civilizacijska obveza, ali briga za ljude, posebno one koji su svojim radom financirali današnje proračune, plaće i mirovine, ustavna je i zakonska obveza države. Društvo koje to zaboravlja ne može se nazivati pravednim ni solidarnim, bez obzira na broj spašenih pasa, mačaka i drugih ljubimaca. Po tko zna koji put ponavljam kako umirovljenici nisu teret, nego temelj ovog društva, poručuje Špika.
Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.
