Logoterapija pomaže i starijima: ‘I u kasnijoj životnoj dobi čovjek može pronaći smisao’
Starije osobe u kasnijoj životnoj dobi počinju dublje promišljati o smislu svog postojanja. Dijelom je to potaknuto prolaznošću života kao i gubicima koje su doživjeli. Upravo o smislu čovjekovog postojanja i njegovoj potrazi za istim govori logoterapija. To je psihoterapijski pravac koji je razvio njemački psihijatar Viktor Frankl. Dobra je vijest da čak i u kasnijoj životnoj dobi čovjek može pronaći smisao, kako je poručila logoterapeutkinja, edukatorica i osnivačica Viktor Frankl Centra u Zagrebu Sanja Pavičić Maslać.
Logoterapija | Foto: Privatna arhiva/Pexels/Canva
Logoterapija je psihoterapijski pravac koji u središte stavlja pitanje smisla ljudskog postojanja i čovjekovu potragu za smislom. Nastala je 1930-ih godina zahvaljujući bečkom neurologu i psihijatru Viktoru Emilu Franklu. U logoterapijskom pristupu osobu se potiče da se suoči s pitanjem smisla vlastitog života te da ga otkrije čak i u situacijama koje djeluju bezizlazno.
Logoterapija zauzima posebno mjesto u kasnijoj životnoj dobi jer upravo u toj fazi života mnogi počinju dublje promišljati o smislu svog postojanja. Više nam je o svemu rekla logoterapeutkinja, edukatorica i osnivačica Viktor Frankl Centra u Zagrebu Sanja Pavičić Maslać.
‘Smisao se ne može proizvesti, možemo ga otkriti’
Primarna motivacijska snaga svakog čovjeka leži u težnji za smislom – ono što je nazvao ‘voljom za smislom’, prema psihijatru Franklu. Frankl je naglašavao da smisao života nije univerzalan niti unaprijed zadan. Svatko ga mora i može otkriti i ostvariti jedino sam. Smisao života razlikuje se od čovjeka do čovjeka, iz dana u dan, iz sata u sat, prema Franklovim riječima. Stoga nije presudno tražiti opći smisao života, koliko otkriti onaj koji je relevantan za konkretnu osobu u njezinoj konkretnoj situaciji. Svaka osoba ima svoj jedinstven poziv – zadatak koji samo ona može ispuniti.
– Smisao se ne može proizvesti po vlastitoj volji, niti ga logoterapeut može ‘dodijeliti’ klijentu; možemo ga samo otkriti i ostvariti, ali ne oblikovati prema svojim željama. Otkrivanje smisla ‘ovdje i sada’ omogućuje čovjeku da, unatoč svim izazovima i ograničenjima, životu kaže ‘da’. Čak i u ekstremno teškim situacijama, poput teške bolesti, prostor slobode može biti malen, ali nikada potpuno izgubljen. Sve do posljednjeg daha postoji mogućnost izbora, a time i mogućnost pronalaska smisla, poručila je mr. spec. Sanja Pavičić Maslać osnivačica Viktor Frankl Centra u Zagrebu.
Smisao života neprestano se mijenja i nikada ne prestaje postojati. Frankl je govorio o ‘tri glavna puta pronalaženja smisla’. Na prvom mjestu nalaze se stvaralačke vrijednosti, točnije ostvarivanje djela ili činjenja nečega, to jest ono što mi dajemo svijetu. Zatim, druge su doživljajne vrijednosti koje podrazumijevaju iskustvo nečega ili susret s nekim, to jest sve ono što nam dolazi ‘darovano’ iz svijeta kroz prirodu, umjetnost, glazbu, susret drugim ljudima.
– Vrijednosti stava nalaze se na trećem mjestu. Riječ je o stavu koji osoba zauzima prema neizbježnoj patnji. Frankl je smatrao da su upravo ove vrijednosti najviše koje čovjek može ostvariti, jer su i najteže ostvarive. One nisu povezane s radošću, kao stvaralačke ili doživljajne vrijednosti, nego nastaju u trenucima boli, gubitka nade, nesigurnosti ili suočavanja s nepremostivim izazovima te zahtijevaju unutarnju snagu i hrabrost da, usprkos teškoćama, kažemo ‘da’ životu, kazala je.
Stariji dublje promišljaju jer su suočeni s gubicima
Stariji dublje promišljaju o smislu, a dijelom je to zato što su suočeni s gubicima poput odlaska voljenih, smanjenja tjelesnih sposobnosti, umirovljenja, promjena u društvenim ulogama ili osjećaja usamljenosti. Često traže potvrdu vlastite vrijednosti i značenje svojih djela. Takve situacije mogu izazvati osjećaj praznine i egzistencijalnu nesigurnost. Umirovljenje je velika promjena, za mnoge mirovina znači gubitak identiteta, o čemu smo pisali ovdje.
– U tim okolnostima logoterapija pomaže ponovno otkriti smisao, pruža okvir za razumijevanje prošlih iskustava i nudi način kako aktivno oblikovati preostalo vrijeme unatoč ograničenjima i izazovima koje starost donosi. Otvara prostor za promišljanje o dosadašnjim postignućima, doprinosima i vrijednostima koje su oblikovale životni put, čime se jača osjećaj cjelovitosti i integriteta. Smisao se pritom ne nalazi samo u velikim životnim ostvarenjima, već i u malim, svakodnevnim djelima – kroz pažnju i brigu za druge, njegovanje bliskih odnosa, prenošenje znanja i iskustava mlađima, kao i kroz sudjelovanje u kulturnim i kreativnim aktivnostima koje oplemenjuju svakodnevicu, objasnila je logoterapeutkinja.
Osim što logoterapija pomaže u suočavanju s krizama, ima i snažnu preventivnu ulogu. Pridonosi očuvanju mentalnog zdravlja, ublažava stres, jača otpornost te potiče kvalitetnije i harmoničnije odnose s drugima. Stoga se može reći da je korisna svima. Onima koji prolaze kroz psihičke teškoće, onima koji žele ispunjeniji i smisleniji život, ali i svima koji nastoje preventivno njegovati vlastito mentalno zdravlje i kvalitetu odnosa s drugima, kako je poručila osnivačica Viktor Frankl Centra u Zagrebu.
‘I u kasnijoj životnoj dobi čovjek može pronaći smisao’
Jedna od ključnih dobrobiti logoterapije u kasnijoj životnoj dobi jest razvoj stava prema neizbježnim životnim teškoćama. Ona pomaže usmjeriti pažnju na ono što je moguće kontrolirati, dok se na ono što ne možemo promijeniti pristupa s prihvaćanjem. Takav pristup, prema riječima logoterapeutkinje, ublažava osjećaje bespomoćnosti, depresije i tjeskobe, a istodobno jača emocionalnu otpornost i unutarnju slobodu. Na taj način čovjek ponovno uviđa da njegov doprinos svijetu, unatoč životnim ograničenjima, i dalje ima vrijednost.
– Logoterapija također naglašava važnost socijalne povezanosti i pomaže u prevenciji izolacije. Usmjerenost na smisao u odnosima, zajednici i osobnom doprinosu potiče starije ljude da ostanu aktivni, angažirani i prisutni u životima drugih. Time se ne samo čuva mentalno zdravlje, već i znatno unapređuje kvaliteta života. U konačnici, logoterapija u kasnijoj životnoj dobi vodi prema prihvaćanju vlastite životne priče, njegovanju integriteta i pronalaženju smisla unatoč ograničenjima – omogućujući da svaki dan bude doživljen kao vrijedan i ispunjen, objasnila je.
Čak i u kasnijoj životnoj dobi čovjek može pronaći smisao, pa i u suočavanju s vlastitom prolaznošću. Spoznaja ograničenosti postojanja, koja s godinama postaje sve jasnija, trebala bi ljude potaknuti da sadašnjost cijene kao posebno dragocjeno dobro i mudro je koriste. Tako starenje može prolaziti s radošću. Oprosti, veliki i mali, privremeni i konačni, tako mogu dolaziti lakše, kako je zaključila logoterapeutkinja Pavičić Maslać.
Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.
