[13.6.] Znate li kako je i kada kršćanstvo postalo legalno?

Nakon Isusove smrti, kršćanstvo se polako ali sigurno počelo širiti Rimskim carstvom. To se baš i nije sviđalo rimskim vladarima, koji su povremeno sebe znali nazivati božjim sinovima. Biti kršćaninom u to vrijeme bilo je opasno, a sama religija bila je protuzakonita. Kršćane su progonili prvo Židovi, a nakon njih Rimsko carstvo. Sve do samog početka četvrtog stoljeća i jedne vizije Konstantina Velikog.

Prva tri stoljeća kršćanstva još se nazivaju i ranim kršćanstvom, a taj period je obilježen progonom vjernika od strane Rimskog carstva. Sve je započelo s Neronom, ludim rimskim carem koji je svojevremeno zapalio pola Rima i okrivio kršćane za taj potez.

Progoni su se događali spontano, a često su ovisili o volji lokalnih moćnika koji bi organizirali “čistke” kada god im je to palo na pamet. Sama optužba ili trač da je netko kršćanin za sobom je nosila ozbiljne posljedice, koje su u pravilu završavale s gubitkom imovine.

Progoni su značajno utjecali na razvoj kršćanstva i uvelike su oblikovali kršćansku teologiju i strukturu Crkve. Između ostalih stvari, progoni su uzrokovali posebni filozofski pravac kršćanstva koji se bavio objašnjavanjem i obranom kršćanstva, kako bi pokazali da to nije poganska vjera.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Konstantin veliki i Bitka na Milvijskom mostu

Rimski carevi su dolazili i odlazili, a njihov odnos prema kršćanstvu u pravilu je graničio od nezainteresiranosti i ignoriranja do krvavih progona.

Sve dok na tron nije došao Konstantin Veliki. Konstantin je, povijesno gledano, jedan od značajnijih careva u Rimskom carstvu. Bio je sposoban vojskovođa, a proveo je reforme koje su učvrstile tada već pomalo nestabilno “najveće carstvo na svijetu”.

Krajem 312. godine, Konstantin je sudjelovao u bitci protiv Maksentija koja se odgirala na Milvijskom mostu u sjevernoj Italiji.

Prema tadašnjim povjesničarima, Euzebiju Cezarinskom i Laktanciju, ta bitka označava početak Konstantinovog preobraćaja na kršćanstvo. Oni pišu kako su Konstantin i njegovi vojnici u noćima imali vizije od kršćanskog boga u kojima su vidjeli simbole. Konstantin je to interpretirao kao obećanje pobjede ako se preobrati na kršćanstvo. Naredio je da se na štitove njegovih vojnika mora nacrtati simbole koje su vidjeli u vizijama, a oni su označavali prva dva slova Isusovog imena na starogrčkom alfabetu.

Konstantin je bitku osvojio i postao kršćaninom. Ni godinu dana nakon bitke, na današnji dan 313. godine sudjelovao je na Milanskom ediktu. Glavna značajka tog editka bila je što je kršćanstvu, ali i svim drugim religijama u Rimskome carstvu omogućen jednak pravni položaj, a progoni su zabranjeni.

Kršćanstvo se nakon toga proširilo Rimom, a već 380. godine car Teodozije I. izdao je novi edikt – onaj u kojemu je kršćanstvo proglašeno jedinom vjerom u Rimskom carstvu.

https://www.youtube.com/watch?v=d59ns5xF4Mk

___________________________

Pročitajte što se dogodilo jučer [11.6.] na ovom linku.