[8.12.] Umro jedan od najvećih hrvatskih književnih klasika Ivan Gundulić, autor „Himne o slobodi“
Gundulićeva „Himna slobodi“ bila je i jest nadahnuće mnogih generacija hrvatskih domoljuba, često recitirana i govorena u najtežim trenucima opstanka hrvatske kulture i jezika, dok njegova tri djela: Suze sina razmetnoga, Dubravka i Osman ostaju zauvijek upisana u antologiju hrvatske i europske književnosti.
Ivan Gundulić / www.enciklopedija.hr
Gjivo Gundulić (od 19. stoljeća Ivan) rođen je u Dubrovniku, 8. siječnja 1589. kao najstariji sin carskog generala Frana Gundulića i Džive Gradić. Obitelj Gundulić bila je poznata još u 13. stoljeću, a njezini su članovi, kao pripadnici aristokracije, obavljali različite državno-administrativne poslove u Dubrovniku i okolici.
Obrazovao se u Dubrovniku, te nakon završetka školovanja, 1608. postaje član Velikoga vijeća. Nastavljajući obiteljsku tradiciju, obavlja više državno-administrativnih službi u Dubrovniku i okolici; dva je puta bio knez u Konavlima (1615. i 1619.), a u Dubrovniku je uglavnom obavljao pravničke poslove. Godine 1634. postaje senator, a 1638. član Maloga vijeća. Živio je mirno i povučeno, zbog čega su mu suvremenici dali nadimak Mačica (značenje: mačkica). Godine 1628. oženio se Nikom Sorkočević s kojom je imao petero djece: tri sina i dvije kćeri. Najstariji Frano bio je pukovnik u austrijskoj vojsci, srednji, Šiško, bavio se pjesništvom, a najmlađi, Mato, vjerojatno je napisao raspravu o kršćanstvu u turskoj državi. Obje Gundulićeve kćeri, Dživa i Mada, otišle su u samostan – jedna je postala franjevka, druga benediktinka
Hrvatski književni barok na razini europskog
Gundulićev književni rad počeo je pisanjem drama u stihu i – vjerojatno – pjesama. Najčešći stih Gundulićevih djela jest osmerac, a strofa katren, no javljaju se i drugi oblici, poput dvostruko rimovanog dvanaesterca. U predgovoru prve tiskane knjige „Pjesni pokorne kralja Davida“ (Rim, 1621.) svoja mladenačka djela naziva „porodom od tmine“ jer im je svrha bila zabava, tj. ta djela nisu odgovarala protureformacijskoj poetici i ideologiji. Gundulić je književnu slavu stekao još za života, a u preporodno je doba dobio status kanonskoga pisca starije hrvatske književnosti. Njegova najpoznatija djela su: religiozna poema „Suze sina razmetnoga“, pastoralna idilična igra „Dubravka“ i povijesno-junački ep „Osman“. Ta tri djela vrhunska su ostvarenja u hrvatskoj književnosti, te istovremeno i na razini suvremenih dostignuća u književnosti europskog baroka.
Gundulić je umro u Dubrovniku 8. prosinca 1638. nakon dvotjedne bolesti; pretpostavlja od upale porebrice. Budući da je umro u 49. godini, nije imao priliku biti izabran za kneza Dubrovačke Republike, jer knez nije smio biti mlađi od 50 godina.
Opsegom i vrstovnom raznolikošću svojega ukupnog opusa, privlačnošću svojih scenskih i epskih prizora, svojom baroknom frazom i oštrinom religioznih i misaonih uvida Gundulić nadvisuje većinu pisaca svojega vremena, pa je već odavno stekao status klasika. Nemjerljiv je njegov utjecaj na formiranje hrvatskoga jezika jer je hrvatski narodni preporod pridao Gunduliću status kultnoga „ilirskoga“ autora, a Ivan Mažuranić dopunio je „Osmana“.
Himna slobodi
Dubravka je prvi put tiskana tek 1837. godine, a od 1888. često se izvodila u hrvatskim kazalištima. Uglazbili su je Ivan Zajc, Antun Dobronić, Jakov Gotovac i Ivo Malec, a njezini stihovi o slobodi služili su kao geslo hrvatskih nacionalnih ideologija:
„O lijepa, o draga, o slatka slobodo,
dar u kom sva blaga višnji nam bog je dô,
uzroče istini od naše sve slave,
uresu jedini od ove Dubrave,
sva srebra, sva zlata, svi ljudcki životi
ne mogu bit plaća tvôj čistoj ljepoti.“
