[17.2.] Rođen Silvije Strahimir Kranjčević, najznačajniji hrvatski pjesnik realizma
S.S. Kranjčević rođen je 1865. godine u Senju koji je bitno obilježio njegove najranije stihove. U Senju je započeo i školovanje, ali nije ga mogao završiti zbog sukoba sa školskim rukovoditeljstvom koje je njegovo vladanje ocijenilo ”prijekorno radi nepokornosti i osornosti”. Školovanje je ipak nastavio u Senjskom sjemeništu nakon čega je poslan u Rim gdje se pripremao za zvanje svećenika. Nakon kratkih osam mjeseci vraća se u Hrvatsku jer ipak nije osjetio svećenićki poziv. Zahvaljujući biskupu J.J. Strossmayeru, koji ga je stipendirao i pomogao mu upisati se na učiteljski tečaj.
Foto: Silvije Strahimir Kranjčević
Tijekom studija na učiteljskom tečaju u Zagrebu družio se s istanknutim književnicima i pravašima. Tamo je pripremio svoju prvu zbirku pjesama ‘Bugarkinje’ koja je ugledala svjetlo dana 1885. godine. Dvije godine ranije, u Hrvatskoj je za bana imenovan notorni Károly Khuen-Héderváry. Prema nekim povjesničarima, to je bio jedan od najmračnijih trenutaka u hrvatskoj povijesti koju je obilježila banova samovolja, nasilje i tiranski način vladanja. Kada je Kranjčević shvatio da za njega kruha u Hrvatskoj nema, seli se u Bosnu.
Život u Bosni i pjesnički opus
Livno, Mostar, Bjeljina i Sarajevo, gdje se na konu i skrasio, bile su njegove najčešće adrese, a u tim gradovima je počeo pjesnički sazrijevati. U Sarajevu je postao urednikom ‘Nade’, jednog od najvažnijih i najutjecajnijih južnoslavenskih književnih časopisa na prijelazu stoljeća. Na časopisu je radio punih devet godina i surađivao s velikim brojem hrvatskih, bosanskih i srpskih pisaca.
To je zasigurno igralo veliku ulogu u njegovom pjesničkom sazrijevanju jer je 1898. objavio svoju najbolju zbirku pjesama – ‘Izabrane pjesme’ – koje su ga promovirale u vodećeg hrvatskog pjesnika. Tematski, pjesme su bile dominirane domoljubnim motivima, ali i univerzalnim problemima ljudske egzistencije.
Sljedeću zbirku pjesama, ‘Trzaji’ objavio je 1902. godine u kojima je tematizirao patnju svoga naroda, neskladu između ideala i zbilje, o smislu života, o suzama, smijehu i tragikomičnosti života.
Kranjčević je od posljedica dugotrajne bolesti umro 1908. u Sarajevu, a njegova posljednja zbirka pjesama ‘Pjesme’ izdana je posthumno.
