Umirovljenica najvolonterka Karlovca: 'Zadovoljstvo je kada vidiš ljude koji su oko tebe i koji te podržavaju'

Željka Cindrić ima 77 godina, a u mirovini radi sve, osim mirovanja. Ona je dopredsjednica Kluba umirovljenika Karlovac, voditeljica Udruge umirovljenica ‘Super bake’, a uz to je i aktivna u politici. Zadužena je za razne aktivnosti za umirovljenike koje organizira, a sve to radi volonterski. Upravo zato je nominirana za najvolontera Karlovca u kategoriji osoba starijih od 60 godina, a na kraju je nagradu i osvojila. Ova zanimljiva umirovljenica nam je ispričala čime se sve bavi u životu, a svojim iskustvom može biti dobar primjer baš svima.

Mnogi umirovljenici su aktivni u životu, a Željka je upravo jedna od njih. Iako uskoro puni 78 godina, ova umirovljenica ne miruje u mirovini, a sve nam je ispričala u detalje. Vrlo skromno nam je otkrila čime se sve bavi i koje aktivnosti provodi za umirovljenike, ali i što radi privatno.

‘Bolje reći čime se ne bavim’

Odmah na početku nam je rekla kako ne miruje, a to smo vrlo brzo i shvatili kada je krenula nabrajati sve aktivnosti koje organizira i provodi u Klubu umirovljenika Karlovac.

– Ono kada svi kažu da sam u mirovini, ali kod mene nema mirovanja. Čime se bavim? Bolje reći čime ne, rekla nam je kroz šalu Željka odmah na početku, a onda nam je krenula opisivati razne aktivnosti.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Objasnila nam je kako je Klub umirovljenika kojem je dopredsjednica osnovan 2006. godine i kako je u njemu od samih početaka. Klub trenutno broji oko 450 članova, a uvijek se i upisuje netko novi, dok na izlete, koje organizira, ide oko 40 do 50 ljudi. U sklopu kluba, uz pomoć kolega, organizira i razne akcije, druženja, izlete, odlaske na more, odlaske na bazen utorkom, ali i vježbanja. Dodala je i kako je najviše zainteresiranih za fizioterapeutske vježbe koje se održavaju već osamnaest godina i to tri puta tjedno. Češće dolaze ženske osobe, dok muškarci više vole kartanje, a za to imaju priliku u drugoj prostoriji Kluba umirovljenika.

– Moram to napomenuti, neka se zna da nas ima tako jako puno da je teško pronaći dvoranu za naše vježbanje u ono vrijeme kada nama paše. Zahvaljujući gradu, odnosno županiji, dobili smo prostore u HV-u. Sada smo ustvari u sportskoj dvorani, to nam je najbolje, jer je cijena najprihvatljivija za nas, rekla nam je sugovornica.

Druženja u svakoj prilici

Dodala je i kako posebnu čar imaju razna druženja. Uskoro tako umirovljenici idu u Rijeku i Kastav, a uvijek se pokušava nešto novo vidjeti i naučiti. Uz to, postoje i druženja u Klubu kada se sastaju, pričaju, a nekada se i slavi.

Također, organiziraju se i međugeneracijski susreti. Tako su iz Kluba organizirali suradnju s Medicinskom školom u Karlovcu, što je krenulo još dok je bila korona, kad se nisu mogli toliko niti družiti, niti su mogli ići na terapije. Onda su učenici škole, odnosno fizioterapeuti dolazili u Klub i tamo obavljali praksu. Ovo je bila odlična prilika jer su umirovljenici dobivali besplatnu masažu, a učenici su odrađivali praksu. Na taj su način i dobili terapiju za koju bi inače morali ići u bolnicu i čekati svoj termin.

Spomenula nam je i organizirani odlazak u Selce, izlet koji se održava četiri vikenda u godini, a koji je omogućio grad, odnosno županija s Maticom umirovljenika Karlovac. Tamo su na izletu tri dana, a u cijenu su uključene brojne pogodnosti kao što su tri obroka, prijevoz autobusa, ali i još jedna suradnja s učenicima iz medicinske škole koji mjere tlak, šećer i održavaju vježbe.

Saznali smo i kako je umirovljenica Željka sa svojim Super bakama prije nekoliko godina nastupala i na poznatom showu Supertalentu, ali nisu prošle dalje. Ipak, rekla nam je i kako je ovo bilo nezaboravno iskustvo i kako ništa slično nisu nikada vidjele.

Organizacija iziskuje puno truda, ali se isplati

Organizacija svih ovih događaja nije toliko jednostavna, a naša sugovornica nam je otkrila detalje.

– Izgleda to ovako da je malo, ali ima toga dosta. Ali dobro, imam mobitel i e-mail. Prvo treba čekati hoće li odgovoriti ili neće. Recimo, sada dok sam dogovarala izlet u Rijeci, trebala sam prvo pronaći osobu u Kastvu, pa pronaći osobu u Trsatu, pa odgovara li to svima, onda je trebalo pronaći autobus, pa mogu li oni taj dan, mogu li ljudi taj dan i jesu li zainteresirani uopće. Nakon toga se treba sastati u klubu, popisati tko želi ići i koliko će to koštati. Uglavnom, nije to samo tako kako ljudi misle – idemo na izlet. Ima tu posla, rekla nam je najvolonterka Željka.

Ipak, iako je potrebno uložiti mnogo truda u samu organizaciju, na kraju se sve i isplati jer svi budu zadovoljni, a postoje i prednosti njihovog druženja.

– Vrijednosti su super. Prvo, zaboraviš da si bolestan, a ja čak pokušavam i da kada smo zajedno, da ne pričamo o bolesti. Znači vi ste uvijek u nekakvomu ‘muvingu’, uvijek netko nešto kaže, uvijek netko nešto ispriča, nasmijete se. Evo utorkom smo recimo na bazenu, tu i vježbamo, ali treba i doći do bazena, a to je dobro jer ste odmah u pokretu i to je već jedna pozitiva, otkrila nam je Željka prednosti izleta, ali i druženja umirovljenika.

Volontiranje i politika

Volontira već osamnaest godina, od kada je krenuo s radom sam klub, a i sama ne vjeruje koliko zapravo aktivnosti ima u svojim rukama. Uz to nam je otkrila i kako se ne zalaže za umirovljenike samo što se tiče zabavnih aktivnosti, već djeluje i u politici.

– Kada malo bolje razmislim, volontiram od samih početaka, od kada je klub krenuo. Uvijek zaboravljam da sam svojevremeno bila i predsjednik stranke umirovljenika u gradskoj četvrti Dubovac, a i dan danas sam još uvijek član Vijeća gradske četvrti i to već četvrti ili peti mandat. Tu znamo isto uređivati izloge povodom, recimo četiri godišnja doba, tu su i sastanci, a treba predlagati i što bi se moglo napravilo pa i volontirati.

‘Najvažnija je podrška ljudi oko mene’

Za izbor najvolontera Karlovca Željku je jedan dan nazvala osoba koja radi u organizaciji i rekla joj da će joj poslati pitanja, ali su se na kraju našli uživo i prijava je bila napravljena. I dobro da jest.

– Nisam se uopće nadala pobjedi. Ne radim sve ovo zbog toga. Zadovoljstvo je kada vidiš ljude koji su oko tebe i koji te podržavaju. U biti, mogu ja raditi što god hoću ako nemam osobe koje me podržavaju, nema previše smisla. Cilj je po meni da su ljudi zainteresirani za aktivnosti i da uživaju. Drago vam je kad vas netko prepozna i kad shvate da se vi ipak trudite i da to nije baš ono ‘Samo hajde, idemo’, da ipak tu treba i vremena, razmišljanja, dobre volje, ali i pomoći drugih u pripremi raznim aktivnostima, rekla nam je.

Ipak, uz sve ove aktivnosti, u njezinom privatnom životu ima mjesta i za unučad i praunučad.

– Jako volim raditi po zemlji, imam tu pet kvadrata zelene površine i onda si posadiš malo salatice pa koji paradajz, malo paprike, onda imaš cvijeća, pa imaš jednu mačku da ti nije dosadno. Imam i praunuka i praunuku kojoj odlično ide gimnastika, imam i četvero unučadi i dvoje djece. Imam cijelo bogatstvo, priznala nam je na kraju.