Dinka živi u zajednici s još dvije umirovljenice: ‘To mi je jedna od najboljih odluka’
Umirovljenica Dinka u Šarengradu živi u zajednici s umirovljenicama Karmen i Nadicom. Na tu je ideju došla kako bi život ispunila sebi i drugima, zna da nikome zbog niskih mirovina nije lako. Umirovljenice zajedno kuhaju, druže se, kada netko želi biti sam ode u ‘svoj kutak’, a uskoro će im možda doći i nove ‘stanarke’. Život u zajednici Dinka smatra jednom od svojih najboljih odluka, a sve koji imaju slobodan prostor poziva da naprave isto jer neće požaliti.
Umirovljenica Dinka | Foto: Privatna arhiva/Canva
Umirovljenica Dinka radila je kao urednica Školske knjige u Zagrebu, a došla je na sjajnu ideju kako uljepšati život sebi i drugima. Od svojih je naslijedila nekoliko nekretnina pa je u Šarengradu na Dunavu odlučila život ‘podijeliti’ s nekoliko umirovljenica, kako je otkrila za Mirovina.hr.
Po uzoru na svoje pretke došla je živjeti u Vukovarsko-srijemsku županiju. Sva veza za svijetom ovom malom mjestu na Dunavu jedan je autobus koji vozi do Zagreba i natrag. Šarengrad je slabo naseljen, ali priča nam 70-godišnja Dinka kako je život jako ugodan; sve im je blizu, od liječnika do majstora, nigdje nema gužve i čekanja, susjedi su spremni jedni drugima pomoći i svi su ljubazni.
Dinki i Karmen pridružila se i Nadica
Gospođa Dinka sada živi u zajednici stanovanja s umirovljenicom Slovenkom Karmen Zupančić, a od srijede im se na tri zimska mjeseca pridružila i 78-godišnja Nadica iz Zaprešića. Za novu stanarku Dinka i Karmen imaju samo riječi hvale. Objašnjava nam Dinka kako je gospođa Karmen prvo došla u svibnju ove godine da se upoznaju i da pogleda okolinu, a već se u kolovozu vratila. U Šarengradu je Karmen odlučila ostati cijeloga života. Odabrala si je apartman s velikom terasom, donijela svoj namještaj, naručila nove prozore i vrat za svoj novi stan, a na proljeće si planira na terasi napraviti i zimski vrt.
– Imam dosta naslijeđenih nekretnina, bilo mi je bezveze da to stoji prazno. Na ideju da to baš budu umirovljenici došla sam jer je to ranjiva kategorija ljudi kojoj i ja pripadam. Znam kako se ljudi osjećaju nelagodno, kad nakon što su imali relativno dobre plaće i karijere, spadnu na mirovinu koja je tek za životarenje. Odjednom si moraju uskraćivati mnogo toga što im je nekad bilo normalno, pogotovo ako žive sami, ali nije samo to, izgube smisao, rutinu odlaska na posao, istanu bez društva… razbole se od besmisla, samoće, razočaranja… Mnogi u takvoj situaciji nemaju ni snage, ni mogućnosti početi ispočetka i preorganizirati si život. Umjesto da žive punim plućima, prisiljeni su životariti i čekati mjesto u staračkom domu, priča nam Dinka.
‘Sam umirovljenik s 10 eura dnevno teško pokriva troškove’
Dinka ne želi u starački dom, a umjesto toga želi osnovati stambenu zajednicu s pet, šest osoba, da u svakom stanu bude netko. Stanove im ustupa besplatno, ali svatko od njih, zajedno s Dinkom, u zajednički fond uplaćuje 10 eura dnevno. To je, kad se živi u zajednici stanovanja, sasvim dovoljno za dobru i obilatu hranu, za grijanje i kućne potrepštine, a ostane još dovoljno novaca svaki mjesec da idu na izlete i priušte si kupovanje sitnica koje ih raduju.
To je zapravo divno, kako kaže Dinka, sam umirovljenik s 10 eura dnevno teško da može spojiti kraj s krajem i pokriti sve dnevne troškove, a s istih tih 10 eura dnevno u zajednici stanovanja imaju i više nego im treba. Nemaju brige oko plaćanja računa, kvarova, majstora, nepredviđenih izdataka, pratnje kad treba ići liječniku. Također, nema tuge i samovanja za praznike. Dinkina ideja je i zajedničko kuhanje u njezinoj velikoj kuhinji, što bitno smanjuje i troškove i količinu posla, te svakome ostavlja dovoljno vremena za druženje, zajedničko učenje i bavljenje hobijima. Najbitnije je, naglašava Dinka, da svatko ima ‘svoj kut’, svoj vlastiti stan koji može urediti kako god želi i u koji se može povući kada želi biti sam. Inače, sve više umirovljenika živi s najnižom mirovinom, o čemu smo pisali ovdje.
-
- Umirovljenica Karmen svira klavir | Foto: Privatna arhiva
-
- Umirovljenice Dinka i Karmen | Foto: Privatna arhiva
-
- Umirovljenica Dinka s ljubimcima | Foto: Privatna arhiva
‘Javilo nam se još nekoliko žena’
Kuću su za Božić umirovljenice Dinka i Karmen okitile već u listopadu, sve je u lampicama i cvijeću. Lijepo im je, kako kaže Dinka, nikome ne polažu račune, nemaju financijskih briga i osjećaju se zaštićeno. S novom ‘stanarkom’ Nadicom obje su kliknule, ona je došla s punom vrećom oraha i pribora za pravljenje kolača i rekla da će raditi kolače za Božić. To je gospođa od osamdesetak godina, zdrava kao dren, osoba koja se tušira u ledenoj vodi i zimi spava kraj otvorenog prozora. Proputovala je cijeli svijet, a zimu provede na moru, u Španjolskoj ili u toplicama. Nadica je vedra žena koja ne pije tablete, ne nosi naočale, zdravo se hrani, svakog dana vježba, vedra je duha, sve je zanima, voli učiti i pjevati. U Šarengradu planira ostati do proljeća, kako kaže 70-godišnja Dinka.
– Još nam se javilo nekoliko žena. Problem je u tome što bi sve željele doći tu jer im se čini da bi im bilo divno, ali mi želimo da dođu žene s kojima bi i nama bilo dobro. Kad mi netko kaže ‘ja ne trpim životinje’, a mi imamo tri psa i četiri mačke, onda to ne ide. Karmen i ja zajedno sviramo klavir, učimo talijanski, španjolski, francuski, stalno nešto učimo, a neki bi gledali televiziju koju mi ni nemamo. Kažemo da dođu vidjeti kako je, iako slutimo da nećemo kliknuti. Vrlo nam je bitno da budemo složna zajednica, a ne prisilno zajedništvo, istaknula je umirovljenica Dinka.
Uskoro im u posjet dolazi još nekoliko potencijalnih stanarki, dvije gospođe iz Osijeka i Valpova, jedna gospođa iz Zagreba, a osim njih javilo im se puno njih koji bi voljeli doći. Žele vidjeti kako je to, čuti iskustva iz prve ruke i onda odlučiti hoće li im se pridružiti za stalno. Priča nam Dinka kako se ljudi ovdje u početku istinski oduševe i mjestom, društvom, i energijom, ali kad se vrate kući i razmisle – odustanu. Mnogima je teško napustiti neke svoje životne okolnosti, djecu, unuke, rutine, poznato, svoje gnijezdo. Dinka, Karmen i Nadica također imaju djecu i unuke i vole ih, ali im ne pada na pamet ono godina što im je preostalo biti baka-servis. Žele biti gospodarice ostatka svog života i samima sebi na prvome mjestu, kako kaže Dinka. Vjeruju da je dobro raspoloženje i ispunjen život jedan od glavnih preduvjeta za zdravlje.
‘Ovo mi je jedna od najboljih životnih odluka’
Umirovljenica Dinka u Šarengrad je došla njegovati svog tatu kada je obolio od demencije jer isto tako nije htio u umirovljenički dom. Nije ni znala da će ostati, a onda joj se svidjela kuća na Dunavu koja je podsjeća i na sve njezine pretke koji su tu živjeli. Odluku za životom u malom selu na krajnjem istoku Hrvatske, smatra jednom od najboljih životnih odluka.
– Primala sam uvijek putnike namjernike, nikada nisam iznajmljivala. Ispred moje kuće je jedna velika livada koja se nekako pretvorila u mjesto gdje su biciklisti i kajakaši na dugim prugama počeli postavljati svoje šatore da prenoće prije nego što ujutro nastave putovanje. Ispalo je da im treba kuhinja, kupaonica, toalet, mjesto gdje se mogu osušiti gdje je kiša i zapaliti vatru da se ugriju. Otvorila sam im zato vrata svojih prostorija koje su baš za sve to opremljene, a stajale su prazne. Samo ove godine bilo je više od 1.000 ljudi. Stave šatore na livadi ispred kuće, a usele se kod mene, druže se i sprijatelje, zajedno kuhaju, sviraju i ponesu nezaboravna iskustva. Neki katkad ostave sitnu donaciju pa se nekako pokriju troškovi struje i vode. Ono što ja od tih ljudi dobijem ne može se mjeriti zlatom ni novcem, naglašava Dinka.
To su ljudi koji su cijeli život radili u uredima, otišli u mirovinu i odlučili ostvariti snove za koje nisu imali vremena. Krenuli su biciklima na put do ušća Dunava, do Istanbula, Afganistana, Mongolije, na put oko svijeta… Putuju s budžetom od pet do 10 eura dnevno i puno im znači kad negdje imaju nešto besplatno. U znak zahvalnosti sve počiste iza sebe. I kuhinju i kupaonice, kako kaže Dinka tako da ona nema nikakvoga posla nakon njihova odlaska. Umirovljenika Ivicu planina čini sretnim, a posjetio je i Himalaju, o čemu više pročitajte ovdje.
‘Ako imate slobodnog prostora, pozovite nekoga’
Gospođa Dinka shvatila je da joj je biti domaćica putnicima još bolja avantura nego samo putovanje. Dolaze joj ljudi iz cijeloga svijeta, donose svoje priče, iskustva, zapažanja i razmišljanja, a ona sjedi doma i ‘putuje’ u njihove priče i događaje. Ističe da je neprocjenjivo druženje s ljudima širokih vidika i onima koji su mladi u duši.
Ideja koju želi podijeliti s drugim umirovljenicima vrlo je jednostavna, mirovina nije osuda na životarenje. Umirovljenici ne moraju biti ni sami, ni siromašni, ni tužni ni bespomoćni. Ne treba se bojati drugima otvoriti svoja vrata, svoje srce.
– Ako imate slobodnog prostora koji se grije, pozovite nekoga sličnih interesa da kod vas provede ovu zimu. Učinite to ne samo zato što ste dobra duša, nego zato da i sami zimu provedete u dobrom i poticajnom društvu, da si priuštite dobru zabavu i napunite se pozitivnom energijom, zaključila je Dinka.
Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.
