Što čitaju naši stari: Matanović, Tribuson i Gavran na vrhu domaće liste

Jasmina Grgurić
12. prosinca 2017.
Priče
A- A+

Biraju lakša štiva, ljubiće, putopise, psihološku i vjersku literaturu, a dio njih uživa i u krimićima. Josip Koznjecov pročita mjesečno i po tri takva velika romana

Zdenka i Josip najviše vole krimiće

Julijana Matanović, Goran Tribuson i Miro Gavran najdraži su domaći autori među umirovljeničkom populacijom, od stranih to su John Grisham i Ken Follett, a osim naših romana te britanskih i američkih krimića, u njihovim se rukama nađe i psihologija Mirjane Krizmanić, Mani Gotovac te mnoštvo ljubavnih, putopisnih i vjerskih naslova.

Knjižnica dolazi k njima

“Volim krimiće, pročitam mjesečno i tri velika unatoč tome što mi vid baš i nije kao nekada” – kaže nam Josip Koznjecov, rekorder po broju „progutanih“ stranica u jedinstvenom književnom klubu sisačkog Doma u koji svakog mjeseca stiže gradska „mobilna knjižnica“. Kako do one prave ne može sam, ovakva usluga kao strastvenom knjigoljupcu puno mu znači, baš kao i njegovoj prijateljici po žanru, umirovljenici Zdenki Mesić.

“Trileri su mi hobi, između dva susreta pročitam dva- tri romana. Donesu nam dosta veliki izbor i onda od toga po naslovu i sadržaju odredimo koju bismo najradije. Uglavnom odaberem dobro, ali i ono što mi se manje svidi uvijek pročitam do kraja. Trenutno čitam Beskućnika Josipa Šegote, ima previše našeg lošeg žargona pa sam malo razočarana, ali knjigu ne mogu pustiti i moram dovršiti. Više preferiram strane autore, jer su mi sadržajem nekako zanimljiviji” – otkriva nam gospođa Zdenka.

Za ovu besplatnu uslugu zaslužna je sisačka Narodna knjižnica i čitaonica, odnosno njezini djelatnici – Iva Pavušek Rakarić, Silvija Kušanić i Danko Tomanić koji najmanje jednom mjesečno organiziraju susret Kluba za ljubitelje dobre knjige i pjesme, sačinjen od razmjene i posuđivanja naslova, predstavljanja nove knjige i kako naziv već otkriva – pjesme. Nju na gitari izvodi slijepi djelatnik gradske knjižnice i predsjednik županijske Udruge slijepih Danko Tomanić, zadužen za starijim građanima dragocjenu zbirku zvučnih knjiga.

Čitaju slušanjem

“U domu je dosta osoba ovisno o zvučnim knjigama, primjerice oni u stacionaru ne mogu čitati pa slušaju, ima i nešto slijepih osoba, ali oduvijek je to kvalitetan nadomjestak za čitanje, pod navodnicima, prave knjige. Ona se sluša i izvrsna je za osobe koje imaju čitalačke navike ili ih tek sada stvaraju, jer na ovaj način ostaju u kontinuitetu. Također, popularne su i među osobama sa zdravim vidom, uzimaju ih i slušaju u autu, dok kuhaju ili rade nešto treće. Za sada imamo oko 200 naslova, a najveći je problem što su zvučne knjige skuplje od ovih uobičajenih pa tako jedna košta od 130 do 150 kuna. Napravili smo jedan kvalitetan pomak u prihvaćanju knjige među starijim osobama kroz ovaj Klub. Ovo je dobar način da ostanu u kondiciji čitanja” – kaže nam pomoćni knjižničar Danko Tomanić.

Knjige na razmjenu i predstavljanje u Dom za starije i nemoćne donose već godinu i pol knjižničarke Iva Pavušek Rakarić i Silvija Kušanić.

“Korisnicima koji nisu u mogućnosti posjetiti knjižnicu, a vole čitati, odlučili smo te usluge učiniti dostupnima tako što ih najmanje jednom mjesečno posjećujemo , donoseći im knjige po žanrovima i autorima koje preferiraju. Najviše vole lagana štiva, ljubiće, nešto za razbribrigu i opuštanje, a nekoliko ih voli krimiće. U prosjeku podignu po tri knjige, a rekorder je gospodin Koznjecov koji čita krimiće, naprosto guta te velike knjige od 500 stranica, a voli i one povijesne. Knjige su za njih besplatne, a dobili su i članske iskaznice. Također, vole da im predstavimo neku knjigu pa to činimo svaki put, a za kraj tu je pjesma. Nije to samo razmjena, nego baš pravi klub” – kažu Iva i Silvija.

Dom ima i vlastitu knjižnicu, no naslovi su uglavnom stari, a o njima brine i domska knjižničarka koja svoj umirovljenički posao izdavanja knjiga jednostavno obožava.

“Imamo oko 2.000 domaćih i stranih naslova, pretežno donacija, ali korisnici slabo dolaze jer neki ne vide sitna slova, a drugima su pak knjige preteške uopće za nositi, ali ima i stalnih čitaoca koji su tu stalno” –kaže nam 77-godišnja Ljubica Kovaček. A jedna od tih stalnih, ujedno i članica čitateljskog kluba je 73-godišnja Marija Banić koja svaki tjedan pročita po nekoliko knjiga. Sve naslove upisuje u malu crvenu bilježnicu čije je stranice od srpnja do studenoga ispunila sa već stotinu pročitanih.

– Dosta mi je teških romana, nedavno sam pročitala Katerinu, ljubavno-povijesni roman u pet svezaka pa sada biram lakše. Zapisujem u tekicu sve što sam pročitala, ali mi se svejedno dogodi da ponovim istu knjigu. Jednostavno više toliko toga ne mogu niti popamtiti – kaže Marija Banić dokazujući da za čitanje – nikad nije kasno.