Sonja (68): “Imam malu mirovinu, a do nje nisam mogla doći zbog rata”

Barbara Jurišić
5. ožujka 2022.
Priče
A- A+

Umirovljenica Sonja proputovala je brojna mjesta za vrijeme Jugoslavije autostopom, imala je preko deset hobija kroz život. Sada živi sa svojim psima, čita, ide na baletne predstave i tu i tamo napiše nešto za svoju dušu.

Sonja i njezina kujica Bella u parku Ribnjak
Barbara Jurišić/Mirovina.hr

Sonja(68) je profesorica sociologije koja je proživjela i radila razne stvari u životu. Izmijenila je tako više od deset hobija. Za sebe govori kako je ljevičarka i Jugonostalgičarka, ali da nije nostalgična za tadašnjom vladom. Nije zadovoljna niti situacijom u kojoj se svijet nalazi danas jer, zbog rata Rusije i Ukrajine, jer nije mogla doći do svoje penzije. Zbog korone pak nije mogla otići u knjižnicu koja joj puno znači.

Zdravko (67): Život je proveo u službenom Stojadinu, a Kiki i Peki danas su mu najbolji prijatelji

“Ja sam profesorica sociologije i povijesti, a radila sam svašta. Predavala sam u srednjoj školi, radila sam u mladosti, bila sam u Institutu, radila sam kao čistačica. Volim crtat’, volim čitati, volim pretežno klasičnu glazbu. Završila sam srednju glazbenu. Prije sam jahala na hipodromu, bavila sam se mačevanjem, trčala sam za ASK u Splitu pa sam prekinula, nije mi se više dalo.

Plivala sam za POŠK Split, jedrila sam… Sad mi je hobi da naučim da se ne izludim kad idem na te društvene mreže. Dosadno mi je objašnjavati nešto što mislim da bi ljudi već trebali znati. Na kraju dana odem na kompjuter i onda se tako iznerviram i razmišljam “čemu?” – priča nam gospođa Sonja.

“Prošla sam Alžir, Maroko, Tunis, čak i Španiju…”

Priča nam kako je već 16 godina s Bellom i kako je drugi psić Rudi došao kod njih tako što ga je netko izbacio. Naša sugovornica je pokušala pronaći njegovog vlasnika, ali nitko se nije javio. On je tek oko sedam mjeseci star. Govori nam i kako kuha njima dvoma, ali da ona sama ne voli jesti. Osim što je s njima, voli puno čitati klasične romane. Interesira ju filozofija, ali joj je likovna umjetnost primarni interes. Još uvijek voli pogledati dobar balet. Kaže da joj je to opsesija još od mlađih dana. Ponekad napiše nešto sebi za dušu premda je netko davno rekao da sve  što je potrebno čovjeku je odavno napisano, ali nitko to ne želi pročitati niti shvatiti.

“Proputovala sam sve što se moglo za vrijeme “mraka”, ono što kažu da smo bili iza željezne zavjese. Išla sam s Jugoslavenskom putovnicom. Prošla sam Alžir, Maroko, Tunis, čak i u Španiju smo uspjeli ući i bili smo primljeni divno od ljudi gdje god smo došli. Posjetila sam i Kataloniju. Onda sam shvatila da je Španija jedno, a Katalonija drugo. Da je Francuska jedno, a da je Pariz drugo. Da mi je Edinburgh draži od Londona iako sam u Londonu živjela oko četiri i pol mjeseca i da bi se možda htjela vratiti Grčkoj. Bili smo u Grčkoj kad su se Turci i Grci zakačili oko Cipra. Ne znam tko nas je bolje dočekivao, Turci ili Grci”- govori nam gospođa Sonja uz smijeh.

Par prijatelja otišlo ne od korone, nego zbog korone

Čekala je dva i pol sata u redu kako bi podigla mirovinu, da bi Sperbanka svim ljudima u tri sata popodne rekla da ne može nikoga primiti. Rezignirano nam je rekla kako ima malu mirovinu i ne može do nje.

“Korona je utjecala na mene tako što nisam mogla ići u knjižnicu, a inače i kad nije bilo korone, u knjižnici nije bilo nikoga. Stojim u centru grada, tu u Bogovičevoj čovjek na čovjeku bez maske, bez ičega, oni mogu. Ja uđem lijepo pristojno u svoju knjižnicu i ne smijem ući jer nemam potvrdu da sam cijepljena i to me natjeralo da se idem cijepiti. To i jedan balet “Giselle” koji sam htjela pogledati, a nisam mogla bez potvrde.

Meni je, nažalost, par prijatelja otišlo Bogu na ispovijed, ne od korone, nego zbog korone jer ih doktori nisu primili na vrijeme u bolnicu. Ja nisam stručnjak za koronu. Tko se hoće cijepit, nek se cijepi, tko neće, nek se ne cijepi. Smatram da oni koji se neće cijepiti ne ugrožavaju one koji su se cijepili. Možda ugrožavaju sebe, ali bih ja htjela neke adekvatne podatke” – objašnjava nam gospođa Sonja.

Kefir si ne može priuštiti, ali ni meso…

Sonja smatra da je korona nešto što je uvertira za rusko-ukrajinski rat. Kaže da se to zove “komedija dell’arte” koja je počela koronom, nastavila se  Rusijom i Putinom i da sve to vodi na sljedeći dio. Taj dio je porast cijene svih energenata i proizvoda. Govori nam kako ne zna koliki će račun za struju dobiti i kako su stvari u trgovinama sve skuplje. Navela nam je primjer jednog običnog kefira kojeg si u Konzumu ne može priuštiti jer je 16 kuna, ali da ima jeftiniji kefir na Dolcu u Dukatu. Meso nije jela već jako dugo i makar nije ljubitelj mesa, već joj je preko glave variva, krumpira i tjestenine na razne načine.

Sonja (68): “Imam malu mirovinu, a do nje nisam mogla doći zbog rata”
Popularno
Share via
Copy link
Powered by Social Snap