Sjećanje na herojski grad: Kako su nastali vukovarski Vodotoranj i Borovo Naselje?

Jasmina Grgurić
8. studenoga 2020.
Priče
A- A+

Kako se živi danas znamo, što smo prolazili u vrijeme Domovinskog rata nikada nećemo zaboraviti, stoga donosimo i neke već pomalo usnule uspomene od 1930-ih kada je osnovana prva tvornica obuće, nedugo kasnije i radničke zgrade, a potom i restorani, klubovi, bazeni…

Kraj radnog dana u Borovu (stare fotografije preuzete sa stranice “Vukovar i okolica u prošlosti”

Žrtva Vukovara ovih dana iznova priziva tužna, ali i ponosna sjećanja na slamanje hrvatske obrane grada u Domovinskom ratu. Iznova pod geslom „Vukovar – mjesto posebnog pijeteta“. Kolona sjećanja ove godine neće okupiti stotine tisuća ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a sve će se odvijati s posebnim epidemiološkim mjerama. Dočekali smo 29. obljetnicu pada Vukovara, a prije desetak dana dovršena je obnova simbola otpora i obrane Lijepe naše, 50-metarskog vukovarskog Vodotornja.

Restoran do 1970. godine

Čelična konstrukcija slika je ratnih razaranja, oštetilo ju je na stotine direktnih udaraca granata pa radnike čeka težak posao koji bi trebao biti gotov iduće godine. U te je svrhe osigurano 37 milijuna kuna, pola tog iznosa zahvaljujući donacijama, a pola od Vlade, pri čemu će prva faza stajati 25 milijuna kuna. Do memorijalnog centra i popratnih sadržaja  put je još dug, dok će tragovi razaranja na Vodotornju biti ostavljeni kako se povijest nikada ne bi zaboravila. Prilika je to da se podsjetimo i njegovih početaka.

Naime, najpoznatiji hrvatski spremnik vode građen je od 1964. do 1968. godine kao zamjena za dotadašnji vodotoranj nedostatnih kapaciteta iz 1913. godine. Izgradili su ga radnici zagrebačke Hidrotehne u gradskom perivoju na ulazu u Mitnicu. S kapacitetom od 2.200 kubnih metara bila je to jedna od najvećih građevina te vrste u Europi, a za projektiranje bio je zadužen dipl. ing. Matej Meštrić. Do početka 1970-ih s restorana na vrhu za to doba impozantna zdanja pucao je pogled na kilometre i kilometre ljepota Vukovara, Dunava i okolice, nakon čega su u njemu uživali tek djelatnici računovodstva Vodovoda. Te se godine dogodila i nezgoda kada je sva voda iscurila i poplavila gradske ulice. Vodotoranj je pokazivao nove nedostatke, naginjao se sve od 80-ih te je zabilježeno 18 centimetara odstupanja od osi. Voda se u njega dopremala cijevima i opskrbljivala grad iz crpne stanice pet kilometara udaljena Borova naselja.

Ovako bi trebao izgledati kada obnova završi

Tomaš Bata – naselje od zlata

Bilo je to, i za taj od Vukovara neraskidivi kraj, neko ljepše i sretnije prijeratno vrijeme. Naselje je na mjestu vrtova i oranica stanovnika i pravoslavnih svećenika Borova Sela nastajalo 30-ih godina, a 1931. češki industrijalac Tomaš Bata dao je svoj revolucionarni pečat utemeljivši poduzeće „Bata Borovo“, preteče kasnijeg kombinata Borovo te počeo graditi „Bata ville“ koje je 1936. imalo 122 zgrade od prepoznatljive crvene opeke kao simbola radničkih zdanja. Oko 500 prvih radnika odmah 1931. na tržište plasira prvu tvorničku cipelu proizvedenu u Hrvatskoj, a do kraja 30-ih radilo je gotovo 7.000 Batovaca.

Tvorac grada život je izgubio u zrakoplovnoj nesreći već godinu dana nakon osnivanja tvornice, a u poslovima ga je naslijedio polubrat Jan Bata. Građani se s nostalgijom još uvijek prisjećaju razvoja najpopularnije tvornice obuće, masovnih zapošljavanja, osnivanja nogometnih klubova, tadašnjeg restorana, kina, Radničkog doma, aerokluba „Borovo“ i nikada punijih bazena, čiji su temelji udareni 1946., a na kojima su se stvarale i danas žive uspomene.

Dio ovih podataka, kao i vrijedne fotografije gradnje Vodotoranja i Borova podijelila je i facebook stranica „Vukovar i okolica u prošlosti“ ne kako bi evocirali neke prošle političke režime i o njima raspravljali, nego podsjetili na važno prijeratno razdoblje u kojem se živjelo, ljubilo, voljelo i radilo. Rat se možda nije mogao izbjeći, želja za samostalnošću posve je opravdana, samo je cijena bila prevelika. A kakva je budućnost čekala te prostore zapitao se 1991. i novinar Siniša Glavašević  poznatim mislima izrečenima u eteru prije nego li je ubijen, a iznova ih se valja prisjetiti:

„Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se.

Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali i primili prvi poljubac – netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema?
Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa.

Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti.

A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad – to ste vi”

Sjećanje na herojski grad: Kako su nastali vukovarski Vodotoranj i Borovo Naselje?
Popularno
Share via
Copy link
Powered by Social Snap