Kako se hrane naši umirovljenici: Kuhaju gotovo svaki dan, a ručaju najčešće čušpajze

Jasmina Grgurić
8. rujna 2018.
Priče
A- A+

“Obavezno kuham svaki dan, jer smo suprug i ja već stari i friško jelo nam je jako važno. Ručak je oko 13 sati. Kasnije se ustanem i doručkujem pa nema potrebe ranije. Sada kada sam u mirovini, nema žurbe, radije se naspavam pa s kuhanjem počnem oko 11, pola 12. Najviše volimo čušpajze i kuhana mesa, pečeno izbjegavamo zbog godina.”

Umirovljenica Jaga (sredina) kupuje paprike za zimnicu Foto: J. GrgurićIMirovina.hr

Ostaju li umirovljenici vjerni prehrambenim navikama iz radnih dana, kuhaju li svaki dan i ručaju već u podne, vole li više ‘sa žlicom’ ili pečeno u tavi te kako se hrane kada odu u dom? Odgovore smo odlučili pronaći upravo među vama, gdje drugdje nego na tržnici. Mjesto je to na kojem već od rana jutra počinju planovi za skromniji tjedni ručak, smišljaju se jelovnici za nešto bogatiji nedjeljni objed s obitelji, a planira se i – zimnica.

Jela ‘na žlicu’ najtraženija

U kupovini paprika po pet kuna za kilu na sisačkoj tržnici zatekli smo baku Jagu.

“Ruča se u podne, ali nekada i dva sata kasnije. Zavisi tko kako stigne. Bitno je da se ruča, a kuhamo stvarno sve i svašta. Mirovine su jako slabe, s tim se ne možemo pohvaliti, ali s čim imamo s tim klimamo. Dok ima za hranu, dobro je” – kaže nam 76-godišnja Jaga Banović. 

Blanka Klarić svaki dan kuha svojoj unuci pa se vrijeme ručka ravna prema školi. Tako se obično ruča oko 13 sati, a na meniju su najčešće jela ‘sa žlicom’. Onih brzinskih nema, kaže, tek tu i tamo koja inovacija.

Baka Blanka ručak svaki dan priprema za unuku Foto: J. GrgurićIMirovina.hr

Umirovljenica Elizabeta, otkako je sa suprugom preselila na selo, unucima pak više ne kuha.

“Obavezno kuham svaki dan jer smo suprug i ja već stari i friško jelo nam je jako važno. Ručak je oko 13 sati. Kasnije se ustanem i doručkujem pa nema potrebe ranije. Nekada se ručalo s djecom ranije prije škole, a suprug kada bi se vratio s posla. Sada kada sam u mirovini, nema žurbe, radije se naspavam pa s kuhanjem počnem oko 11, pola 12. Najviše volimo čušpajze i kuhana mesa, pečeno izbjegavamo zbog godina. Unuka sam se hvala Bogu malo riješila. Pobjegli smo iz središta Siska na selo pa nas dvoje uživamo u dvorištu i zelenilu” – kaže 78-godišnja Elizabeta Bobetko. 

U domu ima svoje tave i lonce

Marija je u domu unazad dvije godine. Do tada je redovno kuhala za svoje dvije unuke, ali i sebe. Na njezinu stolu najradije su se nalazila jela “na žlicu”, razna variva i juhe. Hrana u domu ne može zamijeniti domaću kuhinju, ali Marija je i tomu spremno doskočila.

“Susjeda i ja dogovaramo se što ćemo kuhati nedjeljom, jer nema večere. Uz ručak se dobije paket sa suhom hranom. Mi se s tim ne slažemo pa si kuhamo svaku nedjelju u čajnoj kuhinji. Imam svoje tave i lonac pa pravimo sataraš, popečke od patlidžana i tikvica, meso… Nabavljam i eko povrće iz prijateljičina vrta. Dok sam bila kod kuće, voljela sam jako eksperimentirati u kuhinji. Danas kada gledam kulinarske emisije na televiziji, tako bih voljela sve to pripremati. Ali, ovdje nemam uvjeta za to” – kaže 74-godišnja Marija Banić.

Iako u domu za starije, Marija obožava kuhati pa to i dalje radi svake nedjelje Foto: J. GrgurićIMirovina.hr

Mirovinu je zaradila kao zubni asistent, ali od nje nema dovoljno ni za platiti dom. Srećom, pomaže joj sin.

“Ručak je već u 12 sati, a večera je tek u pola šest što je dosta veliki vremenski razmak. Imam sreću što mi sin daje džeparac pa redovno idem na plac i kupim sve što mi treba. Mogu si priuštiti dodatnu hranu i imam frižider u sobi. Ručak se kod kuće ravnao prema unucima i školi, stoga je često znao biti i kasnije, iza podneva.” – dodaje Marija.

Maja se s kuhanjem ne opterećuje

Kuhanjem se u umirovljeničkim danima previše ne opterećuje 75-godišnja Maja koja vikendom ruča kod sina i snahe, a preko tjedna joj se ne da kuhati samo za sebe pa speče jaja, napravi salatu…

“Jutros sam popila samo kavu prije tržnice, nisam ništa doručkovala pa ću si čim dođem s tržnice speći poanirano meso koje sam kupila i narezati jedan paradajz, tako da ću ručati dosta rano, a inače nema pravila kad ste sami. Ako kuham, jedem čim je gotovo jer mi je najfinije dok je friško. Koga da čekam? Nekada se do toga držalo i ravnalo se prema djeci, ali sada toga više nema” – kaže Maja.

U mirovinu je otišla kao referent nešto ranije, već sa 60 godina, a kako nije imala veliku plaću, s mirovinom, kaže, nipošto nije zadovoljna. Za novine, frizera i ostale male užitke baš se i nema. Dok je radila, novine i kutija cigareta bile su svakodnevni izdatak, ali srećom više ne puši. Vrijeme umjesto u kuhinji radije provede čitajući knjige, družeći se s prijateljima, rješavajući križaljke i gledajući sport na televiziji, dok sapunice ne voli.

No, za koji kilogram svježeg voća i povrća na tržnici umirovljenici barem jedno tjedno izdvajaju iz skromnih mirovina. Najzdraviji je to, a ujedno i najpovoljniji način za svakodnevne jednostavne gušte iz bakine kuhinje.

Komentari

Komentiraj