Perla je najstarija žena na otoku: "Nisam osjećala da sam stara sve do 90. godine"

Gospođa Perla najstarija je žena na otoku. Ljetos je proslavila 94. rođendan. Nekoliko mjeseci ranije, uz sinove, kćeri i unuke koji ju obilaze, dobila je pomoć vrijednih ruku 58-godišnje gerontodomaćice Jelene s kojom je postala i prava prijateljica.

Antica Gradiška (94), od milja zvana Perla, najstarija je otočanka na Prviću. U malenoj i trošnoj kućici uz more podiže se još nekako na noge. Pamćenje je nepogrešivo služi, čuje besprijekorno, ali s vidom je već malo teže. Unatoč tomu, od njezinih starinskih receptura za fritule i brudet i danas rastu zazubice.

“Kako sam preživjela logore? Ne znam, jedino čudom”

Bez supruga je ostala još početkom 90-ih, a pod stare dane tu su, koliko mogu, dva sina, dvije kćeri i četvero unuka. Ipak, posljednjih mjeseci baka Perla dobila je hvalevrijednu pomoć, 58-godišnju gerontodomaćicu Jelenu Samohod. Kroz projekt “Zaželi” angažman je dobro došao i jednoj i drugoj. Zaslužna je za to lokalna udruga Otok.

“Bolesna sam i stara, nisam uopće osjećala starost sve do 90. godine. Pomoć mi naravno treba, najviše da mi počisti malo, jer zbog bolova ne mogu sama. Ponekad kruh i tanjur uspijem spustiti, ali nemam snage vratiti nazad” – počinje nam svoju priču najstarija Prvićanka.

A ispričati bogme ima što. Ni 80 godina kasnije zaboravila nije dvije godine koje je provela u koncentracijskim logorima, najprije na Molatu gdje je 1942. godine kao 15-godišnja djevojčica završila s majkom. Bila je to odmazda za brata partizana. Tri i pol mjeseca kasnije, odvedeni su u Italiju gdje su gladni i žedni preživjeli sveukupno dvije godine, sve do pada fašizma.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

“Ne znam kako sam to preživjela, jedino čudom. Sjećam se svega, ali ne volim se prisjećati mrtvih. Imala sam već tada u srcu ljubav, usađenu od mojih roditelja. Brat mi je poginuo u Lici, bilo nas je sedmero braće i sestara, a roditelji su odgojili samo nas dvoje. Kuća nam je bila na samoj cesti pa su nas uhvatili” – govori 94-godišnja Antica.

“Čemu da se raduju oni koji osjećaja nemaju?”

Danas ova gospođa živi od suprugove radničke mirovine. Nema se što, kaže, požaliti, ali nije sve u novcu. Nešto je i u srcu, a u njemu krije pjesmu.

“Umrijeti za pjesmu. Da nisam pjevala, ne bi me više ni bilo” – govori, kazujući kako je u životu najvažnije biti iskren i dobar.

Tako je pokrenula neformalno kulturno-umjetničko društvo na Prviću. Sa smotra u Šibeniku i na Zlarinu vratili su se kao pobjednici, a pjesma joj ni danas ne silazi s usana.

“Sretniji su oni ljudi koji osjećaju. Osjećaji ih hrane da izdrže život. Čemu da se raduju oni koji osjećaja i dobrote u srcu nemaju?” – promišlja baka Perla. Vlastite su je riječi potakle da nam zapjeva pjesmu punu ljubavi za njezin Prvić. Glas baš poput bisera i u stoljeću života.

Gerontodomaćica Jelena (58) obilazi je od lipnja.

“Divna je to žena, ima osjećaje za sve i svakoga. Kao da je moja” – dodaje najstarija Prvićanka.