Branka (70) bere gljive više od pola života, a otkrila nam je kako prepoznati one jestive i gdje ih brati

Dobro je poznato kako je jesen godišnje doba u kojem se veselimo raznim plodovima koje možemo pronaći u šumama. Gljive su upravo jedna takva namirnica. Kako ih najlakše uočiti, koje ubrati, a koje ne dirati, otkrila nam je umirovljenica Branka Rakić, koja iza sebe ima oko 50 godina iskustva branja gljiva.

Gljive rastu poslije kiše, a postoji više od tisuću različitih vrsta gljiva. Ipak, kod njihovog branja treba biti oprezan jer nisu sve gljive jestive. Najpoznatije otrovne gljive su ludare i muhare, ali postoji još nekoliko opasnih vrsta koje treba izbjegavati. Najbolje je uvijek brati samo one vrste koje sa sigurnošću znate prepoznati i u snu.

Učenje o gljivama iz knjiga

-Gljive sam počela brati prije 50 godina u gljivarskom društvu Kamilo Blagaić. Osim prepoznavanja gljiva, imali smo i tečaj prepoznavanja spora mikroskopom. Ipak, ovo mi je bilo malo prezahtjevno pa sam nastavila gljivarska druženja samo vikendima, otkrila nam je gospođa Rakić.

Osim toga, Branka je o gljivama učila iz knjiga i priručnika na talijanskom i engleskom, pošto tada nije bilo toliko literature na hrvatskom jeziku. Spomenula je priručnike koje su napisali Romano Božac, Kamilo Blagaić i dr. Ivan Focht, a koje bi preporučila svim početnicima.

-Prvo sam naučila prepoznati otrovne gljive kao što su bijela pupavka, muhara, olovasta rudoliska, otrovna pečurka, ludara, sumporača, zavodnica, otrovna capica,… U svim rodovima gljiva ima otrovnih pa treba biti posebno oprezan. Izbjegavajte brati gljive iz roda amanita, savjetuje Branka.

gljive | privatna arhiva

Koje su gljive najbolje za branje?

– Predlažem upisati se u neko gljivarsko društvo ili učiti iz knjiga o jestivim vrstama i brati samo par vrsta za koje ste sigurni da nisu otrovne i ono najvažnije, ne eksperimentirati. Čim ste u dilemi, ostavite gljivu da raste u prirodi, a radije uberite ono što poznajete. Ne bih se nikada upuštala u objašnjavanje početniku ķoje su gljive otrovne bez pokazivanje na licu mjesta. Treba puno čitati o gljivama i znati sve važnije termine.

Kako kaže ova iskusna beračica gljiva, najbolje je brati vrganje, golubače, ljubičasto-zelenu krasnicu, vesku, lisičke, crne trubače i sunčanice, pod uvjetom da znate prepoznati ove vrste. Dodala je i kako je zabavno biti u šumi, a kasnije odmah imate ručak. Gljive možete pohati, ispeći, napraviti od njih juhu, varivo ili gulaš. Mogućnosti je bezbroj.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Gdje se sve mogu brati gljive?

Gljiva ima u gotovo svakoj šumi, posebno nakon kiše. Tako se na Dotrščini, nedaleko od parka Maksimir, mogu pronaći mladi vrganji, krasnica i sunčanica. Kaže nam kako gljiva ima još i u Gorskom kotaru, Maksimiru, na Sljemenu, Petrova gora je puna gljiva, a teren nije težak, Rakov potok je isto lagan i bogat teren,… ali Branka kaže kako treba paziti na jednu stvar.

– Kada vidim krasan vrganj, ja izgubim glavu i trčim po šumi. Dva puta sam se tako izgubila. Sva sreća, uvijek imam mobitel uz sebe pa sam nazvala supruga da dođe na ulaz u šumu automobilom i da potrubi. Slijedila sam zvuk trube i uspjela sam pronaći izlaz.

Branka često ide u šumu po gljive sa svojim unucima koji uvijek beru tri ili četiri vrste gljiva. Za kraj nam je ispričala jednu anegdotu, koja ujedno može poslužiti i kao savjet. Jednom je ubrala vrganje koji su bili puni crva, a to je onda riješila vrlo jednostavno.

– Narezala sam ih kako su mi sugerirali i stavila na balkon da se posuše i da crvi izađu. Kada sam se vraćala iz ureda čudila sam se da je moja ulica puna narezanih vrganja.

Idete li i vi nekada u gljive?