Priče Božićni običaji nekada: Nakit se često izrađivao ručno, slama se stavljala na pod, a veliku ulogu je igralo zelenilo

Božićni običaji nekada: Nakit se često izrađivao ručno, slama se stavljala na pod, a veliku ulogu je igralo zelenilo

Promo
Ana Kanazir

25. prosinac 2024.

Facebook X Linkedin Mail

Pojedini božićni običaji imaju dugačku povijest, a pojedini svoje porijeklo vuku iz pretkršćanskog nasljeđa. Nekada su se tako ukrasi izrađivali od papira, voća, orašastih plodova i drugih dostupnih materijala, dok se danas kupuju i odabiru u moru bogate ponude. Također, neki se običaji poput postavljanja slame na pod ili pak paljenje svijeće više toliko ne prakticiraju. S druge strane, danas su najzastupljeniji običaji ukrašavanja božićnog drvca i obiteljski ručak. Više o božićnim običajima, tradiciji i ukrasima nam je ispričala viša kustosica Etnografskog muzeja, Danijela Križanec Beganović.

Danijela Križanec Beganović i predmeti iz Zbirke predmeta vezanih za običaje i vjerovanja Etnografskoga muzeja | Foto: Privatna arhiva/ Nina Koydl/ Canva

Božićni običaji se ponavljaju iz godine u godinu, a s vremenom se malo i mijenjaju. Najbolje to pokazuju dostupni zapisi, iskustva ljudi, kao i pogled u prošlost. Detalje nam je otkrila viša kustosica Etnografskog muzeja.

‘Svatko ima svoje običaje’

Uz Božić su vezani razni običaji. Tako se tradicionalno u ovo doba kiti kuća, kupuje se drvce koje se potom ukrašava, a uz to tu je i obiteljski ručak. Saznali smo kako su ovi običaji izgledali nekada i koliko se razlikuju od onih danas.

– Gledajući iz suvremene perspektive može se učiniti kako se običaji te načini slavljenja ne mijenjanju, ali gledajući kroz duži period može se primijetiti kako su promjene prisutne. Kako nekada, tako i danas može se primijetiti da postoje veće ili manje regionalne ili mjesne razlike u načinu njegova proslavljanja. Ipak, većina praksi i običaja koje danas vezujemo uz božićne blagdane formirana je tijekom 19. stoljeća kada se formirao i suvremeni način života koji u svoje središte stavlja užu porodicu, rekla nam je Danijela Križanec Beganović.

Ukrašavanje zelenilom

Koliko su se običaji promijenili ili su pak ostali isti, najbolje se vidi u zapisima iz nekih drugih vremena. Tako su se kuća, okućnice i gospodarske zgrade ukrašavale zelenilom, a ova se tradicija održala do danas. Ipak, zanimljivo je znati i zašto se to radilo. Naime, u vegetacijski mrtvo doba godine ukrašavanje svježim zelenilom ‘prizivalo’ je buđenje prirode i rasta tijekom naredne godine. Ujedno je imalo i ulogu zaštite od ‘zlih sila’, kako nam je rekla viša kustosica. Osim toga, poznat je i običaj ukrašavanja drvca, jedan od glavnih obilježja Božića.

– Drvce smatramo simbolom suvremenog Božića i obiteljskog okupljanja oko njega. Nešto stariji običaj poznat središnjoj Hrvatskoj onaj je izrade “kinča” ili “cimera”, visećeg ukrasa od zimzelenih grana i vriježa koji se također ukrašavao nakitom. Božićna grana koja je nekada bila poznata u istočnoj Hrvatskoj danas je gotovo nestala, dok je ukrašavanje zelenilom svetačkih figura i kipova u božićno vrijeme i danas rašireno u pojedinim domovima, objasnila nam je sugovornica.

Danijela Križanec Beganović

Danijela Križanec Beganović | Foto: Privatna arhiva

Umjetno drvce se pojavilo polovicom 19. stoljeća

Od ostalog zelenila, treba spomenuti i božićno drvce, po mnogima najvažniji simbol suvremenoga Božića. Božićno drvce se prvo pojavljuje u kraljevskim i aristokratskim kućama od 18. stoljeća nadalje, a tek u 19. stoljeću se pojavilo posvuda. Tako je recimo u Podravskim Sesvetama zabilježeno tek 70-ih i 80-ih godina, kada se tamo pojavljuje i na sajmovima, ispričala nam je Križanec Beganović.

Što se tiče vrste drvca, na tržištu je većinom u ponudi bila smreka i jela, a ostale su vrste bile rjeđe. U Splitu je prvo božićno drvce okićeno 1895. godine zahvaljujući obiteljskom starješini varoške obitelji Kaliterna, a koji je okićeno drvce vidio u nekoj od kuća činovnika željezničke uprave.

– Umjetna drvca se javljaju vrlo rano, polovinom 19. stoljeća. U Njemačkoj se počela događati deforestacija i onda se pojavila potreba za umjetnim drvcima. Najstarija poznata drvca bila su izrađena od guščjeg perja obojenoga u zeleno i bila su malih dimenzija te okićena minijaturnim nakitom, otkrila nam je sugovornica.

Ukrasi su se često izrađivali ručno

Ukrasi za drvce ili za dom su bili različiti, a većinom su se izrađivali od dostupnih materijala. Tako se ukrašavalo voćem, papirom ili orašastim plodovima.

– Ukrasi su se izrađivali uglavnom kod kuće. Uz kićenje jabukama ‘božićnicama’ ukrašavalo se u zlatnu ili srebrnu boju obojenim orasima i drugim orašastim plodovima, ukrasima izrađenim od papira te keksima ili ukrasima izrađenim od slanoga tijesta, ‘salon’ bombonima te svjećicama. Oni koji su se kupovali su bili serijske izrade, a mogli su si ih priuštiti tek rijetki, rekla nam je viša kustosica u Etnografskom muzeju.

Slama ispod stola kao omiljeni običaj

Uz drvce, prepoznatljiva tradicija je i sijanje pšenice na Svetu Luciju, a tu je prostiranje slame u kuću. Ovo je bio mnogima omiljeni običaj.

– Slama bi se prostrla obično pod stol te bi se na njoj igrala djeca. Ovoga se običaju mnogi od kazivača sjećaju s veseljem. No, od kada su se u kuće počeli ugrađivati suvremeni podovi od lakirana parketa ovaj običaj pomalo nestaje.

Veliku ulogu je igrala i svijeća, simbol ‘novoga svjetla’ koja se palila u badnjačko predvečerje. Donio ju je sam vlasnik kuće, a ovo se smatralo najsvečanijim trenutkom i pravim početkom proslave Božića. Svijeće na drvcu su se pak palile samo u svečanim prigodama, kako ne bi došlo do požara. Ne treba zanemariti ni blagdansku trpezu. Hrana je na blagdane morala biti najbolja i svečana, a najvažnije od svega je da nije smjelo ničega nedostajati, na sam Božić je moralo biti svega.

‘Neki novi običaji nestaju, a neki postaju dio tradicije’

Za kraj smo saznali prihvaćaju li se baš svi novi običaji. Odnosno zadržavaju li se svi običaji ili možda neki nestaju.

– Danas svjedočimo kako se načini proslava, vrste ukrasa i hrana puno brže i lakše šire zbog globalizacijskih procesa, povezanosti i dostupnosti suvremenih medija. Nerijetko možemo čuti kako figure orašara ili gnomova, koje su vrlo popularne posljednjih godina, kod nas nisu ‘dio hrvatskog tradicijskog nakita’ i načina proslavljanja Božića. No unatoč ovoj kritičnosti prema novinama, a kada običaje promatrate kroz duži period možete uočiti kako mnogi elementi koje danas prepoznajemo kao ‘tradicijske’ u stvari i nemaju tako dugu povijest. Isto tako, neke od novina se prihvate, a neke nakon nekog vremena naprosto nestanu iz prakse. Adventski vijenac recimo nije bio prisutan u tradicijskoj kulturi, nego se kod nas pojavio nedavno. Iako se radi o običaju zabilježenom krajem 19. stoljeća, a čiji nastanak vezujemo uz protestantski krug, kod nas u javnome prostoru zaživio je tek početkom 21. stoljeća od kada je stekao veliku popularnost. Treba vidjeti kako će biti s orašarima i gnomovima, rekla nam je Danijela Križanec Beganović.

Kako su nekada izgledali ukrasi možete vidjeti u galeriji ispod:

božić božićni običaji nekada etnografski muzej običaji tradicija