Akademik Mutnjaković o Osijeku: ‘Svi u ulici su se poznavali, dok se danas u zgradi ne poznaješ sa susjedom’
Akademik Andrija Mutnjaković ima 95 godina i dalje uživa u svojem poslu. On je, naime arhitekt, urbanist, teoretičar arhitekture i umjetnosti, a iza sebe ima više od deset knjiga i projekata. Ipak, ovaj velikan i dalje radi i projektira u svojem ateljeu, a otkrio je kako je nekada izgledao život u Osijeku, ali i čime se sve bavi danas. Ono što je sigurno je da ne miruje.
Akademik Mutnjaković | Foto: A.K. Gashi, baustela.hr
Andrija Mutnjaković je arhitekt koji i u 95. godini života ne miruje. Njegova strast je arhitektura i sve povezano s njom pa tako i dan danas projektira u svojem ateljeu. Ispričao je kako je izgledalo njegovo djetinjstvo u gradu na Dravi, ali i što trenutno radi.
Život u Osijeku nekada je omogućio odličan odnos prema susjedstvu
Gospodin Mutnjaković je rođen u Osijeku, a za naš sestrinski portal baustela.hr je otkrio kako je nekada tamo izgledao život. Točnije, otkrio je kako su izgledale ulice, ali i koliko je zapravo sve bilo drugačije nego danas.
– Osijek je bio jedan jako smireni grad! Ulica u kojoj sam se ja rodio je rađena zapravo po uzoru na kuće na selu. To su bile prizemnice koje su se redale duž ulice, ali ta ulica je bila široka ulica. Ona je imala cestu, ona je imala zelenu površinu 4-5 metara, pa pločnik, pa je bila kuća. Kuća je imala reprezentativno dvorište, pa je imala gospodarsko dvorište, pa je iza toga bio kokošinjac, pa čak ponekad i svinjac, pa je poslije toga bio vrt i poslije toga bio je voćnjak, otkrio je Mutnjaković.
Dodao je i kako je takav život u gradu koji ima još uvijek seoske karakteristike za njega bio jako lijep. Jednako tako, upravo zbog posebnog izgleda grada se više sjeća ulica nego same unutrašnjosti kuća, a to je kasnije oblikovalo i njegovo razmišljanje o samoj arhitekturi.
– Taj doživljaj grada je na neki način bio meni doživljaj i sela. Taj život je omogućio jedan odličan odnos prema susjedstvu. Onako kako se u selu svi poznaju, tako su se po prilici u ulici svi poznavali, za razliku od danas se kad se u zgradi u kojoj stanuješ ne poznaješ sa svojim susjedom, rekao je arhitekt.
Osjećalo se da je Tvrđa nešto drugo
Osim ulica, sjeća se dobro i Drave, za koju kaže da je bila senzacija. Uz Dravu se šetalo, družilo, osmjehivalo, očijukalo. Taj korzo je tada značio mladenački život. Opisao je i Tvrđu kako je nekad izgledala. Tvrđa je inače poznati dio Osijek, a kako je rekao Mutnjaković, osjećalo se da je ona bila nešto drugo.
– Ono što je privuklo pažnju tad, to je bila Tvrđa, sa svojim bedemima, s organiziranom unutrašnjošću, sa svojim pravilnim rasterom, sa svojim trgom i s atraktivnim zgradama. Osjećalo se da je to nešto drugo… Intrigiralo me bilo još nešto! Kako je tvrđa imala svoj koncept, odnosno zaokruženu formu, petsto metara na istok, na zapad i na jug se za vrijeme njene vojne uporabe nije smjelo ništa graditi! Tamo je morala biti livada tako da se ne može netko prišuljati, da ih svatko vidi. I kako je osječka tvrđa bila generalna komanda za Slavoniju (nap.a. u 18.st.), tamo su oficiri i generali morali biti s cijelom familijom, praktički su živjeli u Tvrđi. I kako je okolo bila tratina, nisu imali gdje izaći u šetnju. Tako da se 500 m južno od tvrđe formirao Gradski vrt. I taj je Gradski vrt, tada praktički u polju, sa svojim lijepim šetnicama, sa svojim lijepim zgradama, jedan renesansni vrt po oblikovanju, bio jedna posebna atrakcija za mene. Ja nisam bio svjestan zapravo zašto je on tamo. Ja sam tek kasnije shvatio zašto je on tako daleko od grada. Jer čovjek očekuje vrt u centru grada, recimo Zrinjevac, a ne na rubu grada, objasnio je.
Još uvijek radi u svojem ateljeu
Upravo se po ovome vidi koliko su nekada gradovi drugačije izgledali, a posebno je to zanimljivo čuti od jednog arhitekta. Osim toga, komentirao je i što misli o arhitekturi glavnog grada koja je, prema njemu, preozbiljna, a ispričao je i još neke detalje iz prošlosti. Mutnjaković ni danas ne miruje pa tako trenutno u svojem ateljeu radi na jednom projektu.
– U Trnovčici, u Dubravi, sam nekad sagradio osnovnu školu. I sad je ideja u školi da se napravi nastava u jednoj smjeni pa treba napraviti dodatne razrede i školsku dvoranu. Sam sada radio skice za to da se dogradi. A od knjiga, trenutno obrađujem šibensku katedralu, otkrio je za kraj ovaj vremešni arhitekt.
Cijeli intervju s Andrijom Mutnjakovićem možete pročitati ovdje.
