Zlatne godine ili lažna pozlata – cijeni li se u Hrvatskoj znanje i iskustvo starijih radnika

Livija Stanišić
23. studenoga 2017.
Novosti
A- A+

Umjesto da svoje zrelije godine u poslovnom svijetu provode prenoseći dugogodišnje prikupljeno znanje mlađim kolegama, te pomažući svojim iskustvom u rukovođenju i donošenju važnih odluka unutar tvrtki, starije se radnike često potiče na prijevremeno umirovljenje uz primamljive ponude jednokratnih novčanih otpremnina. Neki među njima, nažalost, naći će se razapeti u limbu između nezaposlenosti i umirovljenja koje nerijetko traje godinama, ostavljajući trajne posljedice na psihičko, fizičko i emocionalno zdravlje, bez izvjesne perspektive za poboljšanje njihovog položaja.

Kakve šanse za zaposlenje imaju stariji radnici u Hrvatskoj?

Diskriminacija starijih osoba u svijetu rada

U sklopu svojeg izlaganja Produženje radnog vijeka i stavovi poslodavca o starijim radnicima, prof. dr. sc. Maja Vehovec s Ekonomskog instituta u Zagrebu navela je podatak da je u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata u mnogim zemljama, uključujući i Hrvatsku, tada u sklopu bivše SFRJ, vladao nametnut stav kako stariji oslobađaju radno mjesto mladima svojim odlaskom u mirovinu.

No, Vehovec upozorava kako u ekonomskim istraživanjima nije dokazano da su radna mjesta supstitutivna, već se u smislu organizacije i produktivnosti unutar tvrtki nalaze u komplementarnim odnosima. Uostalom, mlada osoba, koja je tek ušla u svijet rada, ne može konkurirati na natječaju za radno mjesto višeg stručnog savjetnika, koje zahtijeva godine radnog iskustva i akumuliranog znanja.

Vehovec upozorava da je diskriminacija starijih osoba česta pojava u svijetu rada – etiketira ih se kao manje sposobne, manje fleksibilne, te prevladava stav da ih stoga treba umiroviti, nasuprot čega stoji stereotip o mladima koji su pametni, vrijedni, sposobni i fleksibilni; sve staro uključuje negativne konotacije, a sve mlado pozitivne, navodi Vehovec. Navedeni stereotipi o starijim radnicima dodatno su potencirani tijekom tranzicije devedesetih godina, s velikim otpuštanjem radnika kroz socijalno prihvatljivo rano umirovljenje, upozorava Vehovec, čime su nastali još veći, negativni stereotipi o starijim ljudima i njihovoj zamjenjivosti u tvrtkama.

Što o starijim radnicima misle poslodavci u Hrvatskoj i Sloveniji

Potaknuti rezultatima studije Tylera i Walker iz 1994., koja je pokazala da poslodavci imaju načelno pozitivno mišljenje o sposobnostima starijih radnika, no u stvarnosti postupaju drukčije i nerado ih zapošljavaju, istraživački tim Ekonomskog instituta u Zagrebu u suradnji s kolegama s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Ljubljani odlučio je ispitati stajališta hrvatskih i slovenskih poslodavaca o starijim radnicima, provevši istraživanje na reprezentativnom uzorku koji je u Sloveniji obuhvatio 200 poduzeća, a u Hrvatskoj 216.

Rezultati istraživanja objavljeni su 2008. u knjizi New perspective on a longer working life. Poslodavci su upitani po kojim karakteristikama starije zaposlenike smatraju slabijima od mladih, na što su hrvatski i slovenski poslodavci odgovorili slično, istaknuvši kako starijima nedostaje inicijativnosti, motivacije, ambicioznosti, zdravlja, kreativnosti, fizičke snage i prilagodljivosti, te su, prema njihovom mišljenju, skloniji nesrećama. Ocijenili su i da se stariji zaposlenici slabije nose promjenama, nisu dovoljno prilagodljivi novim tehnologijama, slabije su produktivnosti, spremnosti za učenje, te sposobnosti pridobivanja novih znanja i vještina. Poslodavci su, međutim, starije zaposlenike ocijenili boljima u karakteristikama poštenja i integriteta, lojalnosti, kompetentnosti u odlučivanju, opreznosti, pouzdanosti, marljivosti, stručnosti i spremnosti na suradnju.

Rezultati istraživanja, pojašnjava Vehovec, pokazuju da se poduzeća ponašaju vrlo slično, bez obzira na veličinu, djelovanje ili karakteristike odjela za vođenje ljudskih resursa (kadroviranja) ili starosti poduzeća. Iznimka je pronađena samo u zadnjoj hipotezi koja se potvrđuje za Hrvatsku, gdje su poslodavci s dužom tradicijom skloniji češće aktivno tražiti starije radnike u odnosu na “mlađe“ tvrtke, te navodi mogućnost da je to rezultat ukorijenjenih dugogodišnjih navika i poslovne kulture.

Rad starijih osoba važan na individualnoj i društvenoj razini

Prema podacima koje je u članku Angažman starijih osoba u svijetu rada, objavljenom u sklopu projekta Analiza mirovinskog sustava koji je održan 2011. u organizaciji magazina Banka i Instituta za javne financije, iznio dr. sc. Teo Matković s Pravnog fakulteta u Zagrebu, nekadašnji pomoćnik ravnatelja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ), trend aktivnog starenja i povećanja radne aktivnosti osoba između 55 i 65 godina starosti u razvijenim zemljama potječe od 90-ih godina prošlog stoljeća. Dotad se problem starijih radnika rješavao upućivanjem u prijevremenu mirovinu, što potvrđuje navode koje je iznijela prof. Vehovec. Trend je ipak pozitivan, navodi Matković, jer je zabilježena stopa aktivnosti starijih muškaraca 2000-ih iznosila 85 posto, u usporedbi sa samo 65 posto osamdesetih godina prošlog stoljeća.

Osim dužeg životnog vijeka, danas je duže i razdoblje vitalnosti, tvrdi Matković, upozoravajući da mnogi žele raditi, stvarati i djelovati, no mirovinski sustav i norme umirovljenja mogu biti ustrojene tako da im se takav rad doista ne isplati, ili u cijelosti onemogućiti zaposlenost nakon određene dobi. Ističe i važnost pitanja socijalne integracije starijih osoba, zbog činjenice da je rad mnogima temelj identiteta, socijalnog statusa i mogućnosti djelovanja. Navodi i da aktivnost i djelovanje koje iz rada proizlaze, utječu pozitivno na očuvanje kognitivnih sposobnosti i vitalnosti pojedinca. No, upozorava i da nije riječ o bilo kakvom radu, već radu u onom obliku koji je solidan, adekvatan i zadovoljavajući za starije radnike, bez bojazni da budu prisiljeni na marginalne ili neadekvatne poslove.

Uz individualnu razinu, Matković ističe da je na društvenoj je razini zaposlenost starijih osoba također iznimno važna, jer velik broj ranih umirovljenja predstavlja veliki gubitak potencijalne produktivnosti, te dovodi u pitanje i održivost sustava socijalne sigurnosti, budući da je gotovo jednak broj osoba koje primaju mirovinu kao i onih koji su zaposleni. Zaključuje i da stariji radni kontingent danas čini sve veći dio stanovništva, te upozorava na projekcije koje pokazuju da će 2040. stariji radni kontingent činiti čak 37 posto radne snage i bit će najbrojnija generacija na tržištu rada, upozoravajući da se to može promijeniti jedino intenzivnim migracijskih tokovima, ali i u povoljnijem i u nepovoljnijem smjeru.

Matković ističe podatak da kod starijeg kontingenta zaposlenih osoba najčešće postoji mala vjerojatnost gubitka posla te velika vjerojatnost ulaska u mirovinu ako se to i dogodi. No, ako ipak uđu u nezaposlenost, stariji radnici obično u njoj i ostaju, tvrdi Matković, dodajući da se oni se jako teško zapošljavaju i ulaze u ciklus dugotrajne nezaposlenosti. Zapošljavanje onih koji ostanu bez posla i aktivacija osoba koje su već ušle u mirovinu nisu ni popularne ni izgledne, tvrdi Matković, stoga je važno potruditi se da do takve situacije ne dođe, da je rizik gubitka posla što manji, a sklonost ostajanja u svijetu rada čim veća.

Što kaže statistika?

Prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ), u Hrvatskoj je danas registrirano 180.404 nezaposlenih osoba, od kojih najbrojniju skupinu čine upravo osobe 55-59 godina, njih 24.494. Najveći broj njih nalazi se u ciklusima dugotrajne nezaposlenosti; 3.882 nezaposleno je između tri i pet godina, 3.726 između pet i osam godina, a 4.226 nezaposleno je dulje od osam godina.

Nezaposlenih osoba od 60 godina i starijih evidentirano je 14.219, no za pretpostaviti je da je brojka znatno manja jer je ipak riječ o osobama koje su uspjele iznaći određene modalitete umirovljenja koji nisu penalizirani u toj mjeri u kojoj je to određeno za umirovljenje u ranijoj dobi. I u ovoj skupini najviše je onih u ciklusima nezaposlenosti trajanja duljeg od tri godine, konkretno njih 2.146 nezaposleno je između tri i pet godina, 2.572 ne radi od pet do osam godina, a dulje od osam godina nezaposlene su 4.304 osobe.

Statistički podaci o nezaposlenosti osoba starijih od 55 godina prema završenom stupnju obrazovanja / Izvor: HZZ

Što će nam Europa?

Problemi strukturne nezaposlenosti nisu prisutni samo u Hrvatskoj, stoga je na razini Europske unije donesena Strategija Europa 2020. (Strategija za pametan, održiv i uključiv rast), s razdobljem provedbe u trajanju od deset godina, pomoću koje se Europska unija nastoji suočiti s negativnim učincima gospodarske krize diljem Europe. Poseban fokus strategije je na poticanju konkurentnosti i zapošljivosti, što je jasno navedeno i u cilju osiguravanja zaposlenja za 75 posto populacije u dobi između 20-64 godina do konca 2020., te smanjenjem opasnosti od siromaštva za 20 milijuna ljudi u Europi.

S navedenim ciljevima komplementarna su i tri preostala cilja, koja nalažu da 3 posto BDP-a EU treba investirati u istraživanje i razvoj, ispuniti klimatsko-energetske ciljeve „20/20/20“ (uključujući i povećanje do 30 posto smanjenja emisije štetnih plinova, ako to okolnosti dozvoljavaju); postotak osoba koje rano napuste školovanje trebao bi biti ispod 10 posto, a najmanje 40 posto osoba u dobi od 30 do 34 godine trebalo bi završiti tercijarni stupanj obrazovanja. Svi ciljevi istovremeno su pretvoreni u nacionalne ciljeve i smjernice država članica.

Strategija Europa 2020. usvojena je 2010. godine i izravno se nastavlja na Lisabonsku strategiju iz 2000. godine. U novoj strategiji revidirani su ciljevi iz Lisabonske strategije, te uvedeni i novi prioriteti i ciljevi, a predstavljene su i nove smjernice za rast i razvoj gospodarstva

[INTERVJU] Prof. Zvonimir Galić: Iznad 50-e godine bježimo u prijevremene mirovine jer smo demotivirani

temeljenog na znanju i inovacijama, kao i za jačanje konkurentnosti europskog gospodarstva i poticanje zapošljivosti europske radne snage.

Hrvatskoj su, kao i ostalim zemljama, na raspolaganju proračunska sredstva Europske unije u financijskoj perspektivi 2014. – 2020. kroz sustav europskih strukturnih i investicijskih (ESI) fondova. U razdoblju 2014. – 2020. Hrvatskoj je iz europskih strukturnih i financijskih fondova na raspolaganju ukupno 10,423 milijardi eura od čega je 8,397 milijardi eura namijenjeno ulaganju u rast i radna mjesta.

Posebno su zanimljiva sredstva koja se dodjeljuju iz Europskog socijalnog fonda, u sklopu operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali 2014. – 2020. i programa socijalnog uključivanja. Jedan od takvih programa je i Podrška socijalnom uključivanju i zapošljavanju marginaliziranih skupina namijenjen jedinicama lokalne i regionalne (područne) samouprave, neprofitnim organizacijama, te organizacijama civilnog društva. Za ovaj program otvoren je poziv na dostavu projektnih prijedloga za dodjelu bespovratnih sredstava do 31. prosinca 2019. Opći cilj ovog programa je poduprijeti projekte koji će povećati mogućnosti za zapošljavanje, umanjiti rizik od socijalne isključenosti i siromaštva marginaliziranih skupina i poboljšati kvalitetu rada s marginaliziranim skupinama.

U tijeku je i europski projekt zapošljavanja žena „Zaželi“, u okviru kojeg će priliku za rad dobiti žene koje su u nepovoljnom položaju na tržištu rada – posebice žene starije od 50 godina, žene s najviše završenom srednjom stručnom spremom, žene s invaliditetom, žene žrtve trgovanja ljudima, liječene ovisnice, žene žrtve obiteljskog nasilja i beskućnice. Ovo je dosad najveći program financiran iz Europskog socijalnog fonda, čija ukupna vrijednost premašuje iznos od 400 milijuna kuna. Zahvaljujući projektu na području cijele Hrvatske planira se zaposliti više od 3 tisuće žena koje će raditi na poslovima potpore i podrške te brige o starijim osobama i osobama u nepovoljnom položaju u njihovim zajednicama. Projekti će se prvenstveno provoditi u teško dostupnim područjima, ruralnim područjima i otocima, te u onim područjima u kojima je stopa nezaposlenosti i stopa dugotrajne nezaposlenosti viša od hrvatskog prosjeka. Za ovaj program otvoren je poziv na dostavu projektnih prijedloga za dodjelu bespovratnih sredstava do 31. prosinca 2020.

I Vlada mjere za trku ima

Nakon što se ispostavilo da će dugo najavljivana mjera politike zapošljavanja starijih osoba pod nazivom “Garancija 50+”, ipak ostala samo na razini inicijative, sadašnja je Vlada u svom programu Mjera aktivnih politika zapošljavanja „Od mjere do karijere“ za mandat 2016. – 2020. godine, istaknula zapošljavanje te stvaranje novih i kvalitetnih radnih mjesta kao temeljne ciljeve koje želi postići.

Mjeru potpore za zapošljavanje mogu koristiti osobe bez staža osiguranja, i osobe koje imaju staž, ali su dugotrajno nezaposlene, osobe starije od 50 i posebne skupine nezaposlenih, kao i osobe s invaliditetom, te bivši polaznici stručnog osposobljavanja za rad bez zasnivanja radnog odnosa. Poslodavcu koji zaposli takvog radnika sufinancira se trošak rada osobe koju zapošljava – do 50% godišnjeg troška bruto II plaće radnika ili 75 posto za osobe s invaliditetom.

Starijim osobama zanimljive su i potpore za usavršavanje starijim osobama kojima prijeti otkaz zbog promjene proizvodnih procesa poslodavca. Potpora se dodjeljuje za programe općeg (prenosive vještine koje se mogu iskoristiti kod drugog poslodavca) i posebnog usavršavanja (neprenosive vještine specifične za tog poslodavca), a skupina radnika kojoj je ta mjera od posebnog značaja su zaposlene osobe kojima prijeti gubitak radnog mjesta zbog promjene proizvodnog programa, uvođenja novih tehnologija i viših standarda. Poslodavcu se u ovom slučaju dodjeljuju sredstva na temelju izrađenog troškovnika usavršavanja te se sufinancira do 70 posto troškova usavršavanja, a maksimalni iznos potpore za usavršavanje po pojedinom polazniku iznosi 15.000,00 kn.

Tu su i potpore za obrazovanje nezaposlenih, koje su na raspolaganju nezaposlenim osobama prijavljenim u evidenciju Zavoda. Ovom se mjerom obrazovnoj ustanovi koja provodi program obrazovanja nezaposlenih u potpunosti financira iznos troškova obrazovanja plaćanjem troška nastave i materijalnih troškova praktične nastave; zdravstvenoj ustanovi plaćaju se troškovi liječničkih pregleda za obrazovne programe za koje je isti uvjet za upis, dok se polazniku programa obrazovanja nezaposlenih novčana pomoć isplaćuje prema definiranom kalendaru, u najvišem mjesečnom iznosu koji ne smije prijeći 50 posto minimalne plaće umanjene za doprinose za obvezna osiguranja (odnosno 1.310,40 kn); troškovi prijevoza za dane provedene na obrazovanju; troškovi osiguranja po propisima HZMO-a; posebni doprinos za zaštitu zdravlja na radu po stopi od 0,5 posto.

Postojeći program potpora za samozapošljavanje se dodjeljuje osobama koje su obavile aktivnosti u suradnji sa savjetnikom za samozapošljavanje i razradile poduzetničku ideju, pri čemu iznos potpore za samozapošljavanje može doseći 35 tisuća kuna.

Mjere osposobljavanja na radnom mjestu s ciljem stjecanja potvrde poslodavca i osposobljavanja na radnom mjestu s ciljem stjecanja javne isprave o osposobljenosti, namijenjene su nezaposlene osobe s najviše završenom srednjom školom koje nemaju radno iskustvo za obavljanje poslova za koje će se osposobljavati, odnosno nezaposlene osobe bez kvalifikacija ili sa završenom osnovnom školom koje nemaju radno iskustvo za obavljanje poslova za koje će se osposobljavati.

Istaknuta je i mogućnost sudjelovanja u mjeri obavljanja javnih radova u trajanju do tri mjeseca, namijenjena između ostalih i osobama prijavljenima u evidenciju nezaposlenih 3 i više godina, korisnicima zajamčene minimalne naknade prijavljene u evidenciju nezaposlenih i osobama starijim od 50 godina koje su u evidenciju nezaposlenih prijavljene kraće od 6 mjeseci.

Važno je spomenuti i potpore za očuvanje radnih mjesta koje se dodjeljuju radnicima za stjecanje potrebnih znanja i vještina, a koje je potrebno pripremiti za tržište s obzirom na potencijalni gubitak radnog mjesta zbog poteškoća u poslovanju poslodavca. Ciljane skupine koje mogu koristiti ovu mjeru su radnici zaposleni kod poslodavca koji je zbog privremenog pada poslovnih aktivnosti i/ili ostvarenog gubitka u poslovanju izradio program za očuvanje radnih mjesta; radnici stariji od 50 godina zaposleni kod poslodavaca u poteškoćama ili koji zbog svojih osobnih, radnih i drugih karakteristika ne mogu u potpunosti ispunjavati zahtjeve radnog mjesta. Za detaljan pregled mjera Ministarstvo rada i mirovinskog sustava na svojim je stranicama objavilo brošuru u kojoj se nalaze pojedinosti o uvjetima i mogućnostima korištenja spomenutih mjera.